Uvod: Komunikacija se može definirati kao proces u kojem dolazi do razmjene poruka, osjećaja te misli od pošiljatelja pa do primatelja. Da bi bili sigurni da je poruka primljena i shvaćena, poželjno je uključiti specifično znanje i emocionalne čimbenike. Osim fizičkim prisustvom, komunikacija se može ostvariti i putem mobilnih uređaja ili računala. No, kada se osobe nađu u fizičkoj blizini, one i bez interakcije uspostavljaju komunikaciju putem pokreta tijela (izrazi lica, pokreti i položaji tijela, geste, pogledi). Cilj rada: Cilj rada je istražiti znanja studenata sestrinstva o komunikaciji općenito i čimbenicima koji utječu na komunikaciju sestra – pacijent. Ispitanici i metode: U provedenom istraživanju sudjelovalo je 107 studenata Sestrinstva Veleučilišta u Bjelovaru svih triju godina. Istraživanje je provedeno putem online upitnika u formi „google obrasca“. Za statističku analizu korišten je program SPSS (inačica 26.0, SPSS Inc., Chicago, IL, SAD). Rezultati: Iz dobivenih rezultata vezanih uz spol može se zaključiti da prevladavaju studenti ženskoga spola, njih 75 (70,1%), s obzirom na dob prevladava dobna skupina 22-25 godina (37,4%), s obzirom na godinu studiranja, većina ispitanika pohađa 3. godina, njih 51 (47,7%), a prema zaposlenju veći dio studenata je nezaposlen, njih 62 (57,9%). Od 45 zaposlenih studenata, 32 studenta radi u struci. Istraživanjem je utvrđeno da ne postoji statistički značajna razlika u stavovima i znanju između različitih godina studija. Zaključak: Potrebna je dodatna edukacija o komunikaciji kako bi se komunikacija između sestre i pacijenta dodatno olakšala te pojednostavila.