Međusobna komunikacija članova tima hitne medicine s radnim kolegama i pacijentom/članom obitelji izuzetno je važna za brzinu i kvalitetu intervencije jer utječe na brzinu i kvalitetu intervencije. Nekoliko preporuka za komunikaciju na radilištima poput hitne pomoći i objedinjenog bolničkog prijema su poticanje međusobnog razumijevanja i pristupa sustavima odlučivanja, dvosmjerna komunikacija, centraliziranje i koordiniranje komunikacije putem tehnologije, promicanje inkluzije i izbjegavanje stilova komunikacije odozgo prema dolje. Važno je poruku/uputu izreći razumljivim i jasnim rječnikom, voditi računa o brzini razmjene govornih poruka/uputa, dobiti povratnu informaciju da je radni kolega ili pacijent/član obitelji razumio poruku/uputu, pažljivo slušati kolegu ili pacijenta/člana obitelji iz tima hitne medicine, ne prekidati, ponoviti sažeto ključne poruke radi provjere međusobnog razumijevanja i trenutno razjasniti nedovoljno jasne/razumljive poruke/upute. Fokus se stavlja na sljedeće elemente neverbalne komunikacije: položaj, stav tijela, kontakt očima, mimika, izrazi lica, položaj ruku, gestikulacija, prostorna udaljenost od sugovornika i glas. Od elemenata neverbalne komunikacije, kao najvažnije ispitanici navode mimiku i izraze lica, položaj ruku i gestikulaciju, te glas (jačina glasa, brzina govora...), a najmanje važnim prostornu udaljenost od sugovornika. Više od 90% prepoznaje kako međusobna komunikacije članova tima hitne medicine s pacijentom/članom obitelji utječe na brzinu i kvalitetu intervencije, te kako komunikacija članova tima hitne medicine utječe na brzinu i kvalitetu intervencije. Većina ispitanika smatra komunikaciju između članova tima hitne medicine, te između članova hitne medicine i pacijenta/člana obitelji vrlo važnom, posjeduje dostatnu razinu znanja o komunikaciji i voljni su unaprijediti vlastito znanje i vještine.