Posljedice neuroloških bolesti uglavnom su kroničkog, ireverzibilnog tijeka. Uzrokuju trajno propadanje stanica živčanog sustava što dovodi do problema u fizičkom i mentalnom funkcioniranju osobe. Liječenje je dugotrajno i kompleksno te se često nastavlja i nakon otpusta bolesnika iz bolničke ustanove. Promjene kod bolesnika se očituju u otežanom samostalnom funkcioniranju osobe, a u težim slučajevima i njene potpune disfunkcije. Zdravstvene skrb takvih bolesnika zahtijeva prilagodbu bolesnika i njegove obitelji novonastaloj situaciji te kontinuitet skrbi kroz rehabilitaciju i zdravstveni nadzor u kućnim uvjetima. Ovisno o mogućnostima bolesnika i njegove obitelji, skrb za neurološkog bolesnika, nakon otpusta iz bolničke ustanove nastavlja se putem primarne zdravstvene zaštite, djelatnosti zdravstvene njege u kući, u domu bolesnika. Ukoliko obitelj nije u mogućnosti brinuti o potrebama bolesnika postoje i drugi oblici skrbi poput udomiteljstva ili smještaja u domove za starije i nemoćne. S obzirom da neurološke bolesti donose mnoge deficite (intelektualne, motoričke, kognitivne, senzorne), neovisno o području rada medicinske sestre/tehničara, planiranje zdravstvene njege zahtijeva individualan pristup bolesniku te prilagodbu intervencija ovisno o njegovim potrebama. Osim pomoći pri svakodnevnim aktivnostima zbrinjavanja, cilj daljnje sestrinske skrbi je otkrivanje načina kako poboljšati njegovo svakodnevno funkcioniranje, što doprinosi većem zadovoljstvu i podizanju kvalitete njegova života.