Većina putnika i izletnika koji danas putuju privučeni kulturnim sadržajima nije prvenstveno motivirana kulturom namijenjenoj eliti. Takve turiste češće zanima i privlači kultura shvaćena kao način života nekog kraja, tj. kultura kao proces u kojim se zrcale njene materijalne i nematerijalne komponente. Kultura treba biti dostupna svima, stoga se izražava rezerviranost spram onih strategija i načina razmišljanja koje kulturni turizam žele dovesti u vezu s elitnim turizmom. Jedna od pretpostavki kulturnog turizma je spoznaja lokalnog stanovništva o vlastitoj kulturi u kraju koji se želi turistički razvijati. Lokalnu zajednicu se potom mora konzultirati i uključiti u razne faze promišljanja o sadržajima i načinima prezentacije kulturnih elemenata u okvirima turizma.Rad govori o nematerijalnoj vrsti kulturne baštine Hrvatskoj čipki. Hrvatsko čipkarstvo je poseban tradicijski zanat. Razlika između čipkarstva europskih zemalja i onog na prostoru naše zemlje su njezini stvaratelji. U Europi je izrada čipke bila u rukama ženskih crkvenih redova, građanstva i plemstva, dok se u Hrvatskoj njihovim posredstvom prenosi u ruke seoskih žena u manjim ruralnim sredinama. Hrvatsko čipkarstvo je kao nematerijalna svjetska kulturna baština upisana na UNESCO-ovu reprezentativnu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Čipku nalazimo ga kao dio tradicijskog tekstilnog rukotvorstva u okviru autarhične seoske proizvodnje, a namijenjeno je bilo prvenstveno ukrašavanju ženske tradicijske odjeće i platnenog posoblja. Danas u Hrvatskoj postoje šest glavnih centra izrade čipke, čije je djelovanje nastavak duge tradicije. To su: Lepoglava, grad Pag, grad Hvar i Primošten, zatim Ozalj i Sveta Marija.