Rezerviranja se mogu definirati kako svota troška koja tereti sadašnji račun dobiti i gubitka. Navedeni troškovi će predstavljati izdatke budućeg razdoblja. Rezerviranja se priznaju u trenutku kada poduzeće ima sadašnju obvezu koja je nastala kao rezultat prošlog događaja, ako će podmirenje obveza zahtijevati odljev sredstava, te ako se može utvrditi pouzdanom procjenom. Osnovni uvjet da bi neke obveze bile priznate kao rezerviranje je da su proizašle iz prošlih događaja. Obveze koje će proizaći iz budućih događaja ne mogu biti priznate u financijskim izvješćima kao rezerviranja jer financijski izvještaji pokazuju položaj subjekta na kraju izvještajnog razdoblja, odnosno na dan sastavljanja bilance. Kao rashodi se priznaju: rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih resursa, rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima, rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima. Rezerve ili pričuve su sastavni dio kapitala društva koje se formiraju iz ostvarene dobiti. Podjela rezervi: zakonske rezerve, rezerve za vlastite dionice, statutarne rezerve, ostale rezerve, kapitalne rezerve, kapitalni dobitak, revalorizacijska rezerva.