Europska unija je po svom pravnom uređenju monetarna unija, tj. unija dvije ili više država koje postaju članice unije. Neke od glavnih karakteristika takve unije su da države članice moraju imati zajedničku valutu i središnju banku. Također je jedna od važnih karakteristika da monetarna unija teži centralizaciji vođenja politike, odnosno nijedna država članica koja je dio Unije, ne može voditi samostalnu politiku. Jedna od zajedničkih politika Europske Unije je zajednička poljoprivredna politika Europske unije. Ugovor kojim je osnovana ova politika je potpisan 25. ožujka 1957. u Rimu te se zbog toga koristi naziv za ovaj Ugovor – Rimski ugovor (Treaty establishing the European Economic Community, ECC Treaty). S ovim ugovorom je uspostavljena zajednica tada šest europskih država radi razvijanja zajedničkog tržišta, carinske unije te radi ostvarivanja zajedničkih politika. Najveći dio ukupnog europskog godišnjeg proračuna se koristi upravo za provođenje ove politike jer je 80% površine tla unije poljoprivredno područje, a to podrazumijeva tla, šume, mora, rijeke itd. Europska Komisija odlučuje u skladu sa prijedlozima država članica koliki će dio proračuna dobiti svaka država članica za provedbu plana ZPP-a, a planovi se uglavnom baziraju na tome kako modernizirati poljoprivredu, što treba promijeniti u radu poljoprivrede zbog klimatskih promjena, na koje načine postići kontrolu poljoprivrednih poduzeća, kako privući mlade da se počnu baviti poljoprivredom. Dva najvažnija fonda za provedbu zajedničke poljoprivredne politike su EAGF (Europski fond za jamsta u poljoprivredi, European Agricultural Guarantee Fund) i EAFRD (Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, European Agricultural Fund for Rural Development).