Abstract | Iako su se ideje o europskom ujedinjenju javljale još u 17. stoljeću, proces europskih
integracija započeo je nakon Drugog svjetskog rata. Stoljećima su europske države ratovale za
prevlast i zaštitu nacionalnih interesa što je dovelo do dva svjetska rata s ogromnim razornim
učincima. Završetkom Drugog svjetskog rata u Europi je uskoro započelo doba hladnog rata
koji se očitovao kroz interesne i ideološke podjele između dvaju blokova tzv. Istočnog i
Zapadnog bloka. U takvim uvjetima podjela, javljaju se pojedinci i grupe koji snažno
zagovaraju europsko jedinstvo, pomirenje i suradnju između država Zapadne Europe kako bi
se pokrenuo razvoj gospodarstva i kako bi se međusobno zaštitile od prijetnji s Istoka. Samo
međusobnom suradnjom ne bi puno postigle da im nije bilo podrške SAD-a koji je kroz
Marshallov plan pružio financijsku pomoć za obnovu i dao podršku u procesima integracije.
Pobornici procesa europske integracije zagovarali su različite modele ujedinjenja, a među
njima su najistaknutiji unionisti i federalisti. Među federalistima se ističe Jean Monnet koji je
razvio sektorski pristup integracije i zalagao se za supranacionalni karakter institucija buduće
Zajednice. Prva takva supranacionalna zajednica nastaje 1951. sklapanjem Pariškog ugovora
između šest zemalja osnivačica Francuske, Njemačke, Italije, Belgije, Nizozemske i
Luksemburga. Iste su države 1957. osnovale još dvije supranacionalne zajednice Europsku
ekonomsku zajednicu i Europsku zajednicu za atomsku energiju. Cilj EEZ-a bilo je stvaranje
carinske unije i zajedničkog tržišta. Europsko integriranje započelo je u pojedinim sektorima i
postupno se sve više širilo na nova područja suradnje. Kasnije se sve tri zajednice zajedno
nazivaju Europske zajednice, a stupanjem Ugovora o Europskoj uniji 1993., formalno je
uspostavljena Europska Unija. Proces integracije istodobno se provodio u dva smjera
produbljivanjem integracije i proširivanjem integracije. Tako se s početnih 6 država članica,
kroz šest krugova proširenja Europska unija proširila na 27 država članica. |
Abstract (english) | Although the ideas about the European unification appeared even in the 17th century, the
process of European integration began after The World War II. For centuries European
countries waged war for the predominance and for protection of national interests, what led to
two world wars and their enormous destructive effects. With the end of The World War II, the
cold war period began, which manifested through divided interests and ideologies between the
two blocs, the so called Eastern and Western bloc. Amidst such division, individuals and
groups appear who strongly advocate for the European unity, reconciliation and collaboration
between the countries of Western Europe in order to initiate economic development and to
protect each other from the threats from the East. The sole mutual collaboration wouldn't
achieve much were it not for the support from the USA, which offered financial help for the
recovery and supported integrative process through Marshall Plan. The supporters of the
process of European integration advocated for different models of unification, amongst which
the most prominent were the unionists and federalists. Among the federalists, Jean Monnet
stood out with his sectoral approach to integration and advocated for supranational institutions
of the future Community. The first such supranational community was founded in 1951 by the
signing of the Paris Treaty by the six founding countries France, Germany, Italy, Belgium, the
Netherlands and Luxembourg. The same countries founded two supranational communities
more in 1957, the European Economic Community and the European Atomic Energy
Community. The goal of the European Economic Community was to form Customs Union
and Common Market. The European integration started in some sectors and gradually spread
onto the new areas of collaboration. Later on, all three communities are named together The
European Communities, and when The Treaty on European Union became effective in 1993,
The European Union was formally established. The integrative process was simultaneously
implemented in two directions, deepening of integration and the expansion of integration.
Therefore, the European Union spread to 27 member states from 6 member states in the
beginning and through six circles of expansion. |