Od 1945. godine pa sve do početka primjene Zakona o trgovačkim društvima, trgovačka društva se u pravnoj literaturi i praksi nisu pojavljivala pod nazivom trgovačko društvo, već pod nazivom poduzeće. Kako se u praksi taj pojam relativno ustalio i danas možemo čuti iz medija poistovjećivanje toga pojma s pojmom trgovačkog društva. Poduzeće se do primjene Zakona o trgovačkim društvima definiralo kao pravna osoba koja je stvorena radi obavljanja neke gospodarske djelatnosti, a sve to da bi stekla određenu dobit. Međutim, kako je pojam poduzetnika strogo odvojen od pojma trgovca, tako se niti trgovačko društvo nije više moglo zvati poduzeće. Naime, poduzetnik može biti svaka osoba koja djeluje na tržištu, za razliku od trgovca koji mora ispunjavati određene pretpostavke zakonom propisane. Tako se zakonskim odredbama za svako trgovačko društvo zakonom propisuju ne samo pretpostavke za njegovo osnivanje, već i uvjeti i način cjelokupnog poslovanja društva, od temeljnog kapitala za ona društva kojima je on temelj osnivanja, pa do ustrojstva samog poslovanja društva, njegovih organa, donošenja akata društva i sl. Temeljni zakon kojima se uređuju trgovačka društva, odnosno Zakon o trgovačkim društvima u Republici Hrvatskoj je donesen 1993. godine, a stupio na snagu 1995. godine. Velika prednost samog sadržaja odredbi ovoga zakona jest što iste u svezi sa trgovačkim društvima nisu primjenjive samo u hrvatskom pravu, već su njegove odredbe istovjetne s odredbama međunarodnih pravnih propisa. Kada su u pitanju društva kapitala, koja su na gospodarskom tržištu najbrojnija, osobito je u svezi njih pohvalno što se međunarodno trgovačko pravno uređenje ne razlikuje od nacionalnoga. To je važno prvenstveno zbog velikog broja osnivanja inozemnih podružnica društava kapitala, ali i drugih društava, na području Hrvatske. U pravnoj se literaturi od društava kapitala najviše ističe dioničko društvo kao jedino društvo čiji je temeljni kapital podijeljen na dionice. Posebnost djelovanja ovoga društva jest i u samom načinu njegova osnivanja koja se ponovno nadovezuje na njegove dionice. Naime, samo posjedovanje dionica u dioničkom društvu je anonimno. To se naravno ne odnosi na one dionice koje glase na ime, slijedom čega se u nekim inozemnim sustavima po anonimnosti dioničko društvo počelo tako i nazivati. Slijedom navedenoga, dionička društva imaju niz posebnih obilježja, što u samom osnivanju društva, a što u određenju i ustrojstvu načina poslovanja dioničkog društva. Tako se te posebnosti ponekad mogu odraziti kao nedostaci dioničkog društva, a osobito iz razloga jer na trenutno vladajućem tržištu poslovanja vladaju većinom veliki dioničari koji tako onim malima ne dopuštaju vođenje i upravljanje društvom.