Multipla skleroza je autoimuna bolest, čije glavno obilježje je demijelinizacija. Demijelinizacijom mijelinski slojevi se uništavaju, te se ne mogu iznova obnoviti točno, već samo s greškom tako da nastaje ožiljak. Pogađa oko 1,1 milijuna ljudi u svijetu. Incidencija i prevalencija bolesti raste s udaljenošću od ekvatora. Najviša prevalencija multiple skleroze (250 na 100.000 stanovnika) nađena je na sjeveru Škotske. Najniža je stopa prevalencije u Japanu (2 na 100.000). Najčešći su početni simptomi: poremećaji osjeta, retrobulbarni neuritis, umor, opća slabost, parestezije, dvoslike, poremećaji vida, pareze, ataksija, vrtoglavica. Fizioterapijski proces koji obavlja fizioterapeut sastoji se od fizioterapijske procjene, intervencije i evaluacije. Fizioterapijska procjena trebala bi se usredotočiti na posturu, kretanje i funkcioniranje, a provodi se pomoću terapijskih mjerenja, opservacijom i palpacijom. Pomoću fizioterapijskih testova i mjerenja te korištenjem mjernih skala dobiva se uvid u pacijentovo stanje. Neki od testova koji se koriste su Bergov test za procjenu ravnoteže, 6-Minute Walk Test za procjenu hoda, 5STS za procjenu posturalne prilagodbe, Modified Fatigue Impact Scale i Fatigue Severity Scale za procjenu umora, T25-FW i The Timed Up and Go Test za procjenu mobilnosti, Dynamic Gait Index za procjenu hoda, ravnoteže i rizika pada, Ashworh Scale za procjenu tonusa, manulani mišićni test za procjenu mišićne snage i jakosti, te FIM kao test funkcijske neovisnosti. Nakon procjene slijedi intervencija koja mora biti svrsishodna, primjerena mogućnostima pacijenta, individualno osmišljena te temeljena na valjanim dokazima. Neki od oblika fizioterapijske intervencije kod osoba s multiplom sklerozom su hidroterapija, hipoterapija, Bobath koncept, vježbe za poboljšanje koordinacije i balansa. Timski rad u zdravstvenom okruženju ima zadatak donijeti najbolji pristup i liječenje bolesnika te je neophodan za funkcioniranje cijelog fizioterapijskog procesa.