Abstract | Vrijeme je jedan od osnovnih oblika postojanja materije koji se zasniva na stalnom objektivnom trajanju, slijedu, sukcesiji, svih zbivanja i pojava.
Postoje brojne metode upravljanja vremenom. Nekoliko najpoznatijih metoda upravljanja vremenom u njemačkom govornom području su: ALPEN metoda, Grossmannova metoda, Hirtova metoda, Mawesova metoda i Tempus metoda. Koja je najbolja metoda uvelike ovisi o osobnosti pojedinca, njegovom načinu učenja, odnosno stjecanja novih znanja i vještina.
Upravljanje vremenom je način života i rada kojim svoje vrijeme koristimo na učinkovit način. Učinkoviti radnici ne kreću od svojih zadataka. Oni kreću od svog vremena i ne započinju s planiranjem, nego najprije otkrivaju na što troše vrijeme. Gledajući iz perspektive upravljanja vremenom utvrđeno je da se 80% vremena troši na manje bitne poslove, bez prevelike kontrole ”kradljivaca” vremena, što najčešće daje samo 20% planiranih rezultata. Ako se pak s druge strane 20% vremena utroši na hitne i bitne poslove moguće je postići 80% planiranih rezultata. Stručnjaci koji se bave metodologijom upravljanja vremenom izračunali su da se pravilnom preraspodjelom vremena i određivanjem prioriteta čovjekove kreativne sposobnosti mogu utrostručiti.
Iako svi ljudi imaju isti broj sati u danu, tjednu i godini, nisu svi jednako učinkoviti. Jedan od najvećih problema u upravljanju vremenom su ''kradljivci vremena''. Kradljivci vremena (time wasters) su sve one aktivnosti i okolnosti koje dovode da naše željene aktivnosti traju duže od vremena koje smo planirali ili uopće ne dovode do željenog i očekivanog rezultata. Za većinu poslovnih ljudi najčešći kradljivci jesu nepotrebni telefonski razgovori, neplanirani posjetitelji, prekidi rada, obavljanje više poslova istodobno, neproduktivni dugi sastanci te odgađanje poslova (prokrastinacija). Da bi se napravio učinkoviti vremenski raspored, moguće je korištenje metoda i postupaka poput: jasnog postavljanja ciljeva, grupiranja zadataka, praćenja uzoraka događanja/aktivnosti i delegiranja zadataka. Danas na raspolaganju stoje različite menadžerske strategije kojima je moguće kontrolirati kradljivce vremena kako bi se spriječila potrošnja vremena koje realno ne postoji.
Posao medicinske sestre zahtjeva dobru organiziranost, planiranje aktivnosti prema prioritetima te izbjegavanje tzv. „praznog hoda“. U planiranju vremena u sestrinstvu postoje dvije osnovne strategije: 1) analiza radnog dana i 2) određivanje prioriteta. Za mnoge se zadatke vrijeme može kvalitetnije iskoristiti i to: upotrebom kontrolnih ili check-lista, uz jasno razrađene kompetencije i podjelu posla, uz jasno razrađene smjernice, određivanjem zadataka na važne i manje važne, praćenjem napretka i sl. |