Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, moždani udar je iznenadni gubitak moždane funkcije ili funkcija koji je uzrokovan zbog poremećaja opskrbe krvlju. Drugi nazivi za moždani udar su: moždana kap, cerebrovaskularni inzult, CVI, apopleksija mozga. Prema zadnjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu godišnje moždani udar dobiva 15 milijuna ljudi, a od toga 5 milijuna ljudi umre od njegovih posljedica, a oko 5 milijuna kao posljedicu ima trajna oštećenja. Muškarci, za razliku od žena, imaju 25 % veću vjerojatnost da dožive moždani udar. Međutim, oko 60 % smrti se događa upravo u žena. U Republici Hrvatskoj moždani udar je prvi uzrok invalidnosti. Klasifikacija moždanog udara razlikuje hemoragijski moždani udar, koji se pojavljuje u oko 10-15 % slučajeva, i ishemijski moždani udar koji je češći, i pojavljuje se u 80 % slučajeva. Znakovi moždanog udara uglavnom počinju iznenada. Simptomi moždanog udara javljaju se kao posljedica poremećaja dostavljanja hranjivih tvari u određene dijelove mozga i donošenja štetnih tvari koje nastaju pri samom funkcioniranju mozga. Ovise od zahvaćenom području mozga, te mogu trajati duže od 24 sata ili dovode do smrti. Rok od 24 sata dijeli moždani udar od tranzitorne ishemijske atake, moždanim udarom povezanim sindromom čiji simptomi u potpunosti nestaju unutar 24 sata. Moždani udar djeluje na bolesnika tjelesno, mentalno, emocionalno ili u kombinaciji svega zajedno. Sposobnost hoda se može sagledati u nekoliko motrišta: mobilnost koja pruža mogućnost za samostalno zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, hod kao pretpostavka niza radnih sposobnosti, hod kao kreativna psihofizička aktivnost čovjeka, hod kao pretpostavka razvoja ostalih normalnih motoričkih funkcija. Glavni cilj ovog rada je predstaviti probleme kretanja kod osoba nakon moždanog udara. Problemi kretanja su neurološka stanja koja utječu na brzinu, tečnost, kvalitetu i jednostavnost kretanja. Nenormalna tečnost ili brzina kretanja (tzv. diskinezija) može uključivati pretjerano ili prisilno kretanje (hiperkineza) ili usporenost ili odsutnost voljnih pokreta (hipokinezije). Problemi koji se javljaju nakon moždanog udara su poremećaj mišićnog tonusa (od sjedanja, ustajanja pa do hodanja), problem ravnoteže, koordinacije i funkcije. Uz navedene probleme javljaju se i senzorički problemi, kao i problemi urinarne funkcije, govora, žvakanja, gutanja, facijalne ekspresije i ostali kognitivni poremećaji. Fizioterapija je usmjerena na rješavanje problema kretanja, a time i funkcije osoba nakon moždanog udara. Postoje različiti pristupi motoričkoj i senzoričkoj reedukciji kao što su Bobath, Brunnstrom, Knott i Voss, Rood, Vojta i dr. Svaki pridonosi na svoj način ishodu rehabilitacije. Sve navedene fizioterapijske intervencije planiraju se individualno u skladu sa procjenom i postavljenim zajedničkim ciljevima, a trebaju pridonijeti pozitivnom ishodu rehabilitacije.