Osteoartritis (OA) ramenog zgloba predstavlja svega 3% svih prijavljenih slučajeva OA. Simptomi OA su bol, nestabilnost zgloba, krepitacije, ograničena pokretljivost, hipotrofija, atrofija mišića, kontrakuture i fibrozne ankiloze zgloba, deformacija zgloba te osjetljivost na palpaciju. Liječenje osteoartritisa se dijeli na nefarmakaloško, farmakološko i kirurško. Cilj fizioterapijske procjene je odrediti težinu i tijek bolesti te mogućnost utjecaja fizioterapije. Subjektivnom procjenom uzimaju se relevantni podaci o pacijentu. Objektivnim pregledom procjenjuje se postura, mjeri opsega pokreta i snaga mišića. Svrha objektivnog pregleda je donošenje fizioterapijske dijagnoze, odnosno evaluacija funkcionalne pokretljivosti pacijenta. Nakon provedene analize donosi se fizioterapijska, funkcionalna dijagnoza, sastavlja se lista problema i lista ciljeva. Zatim se radi plan terapije s ciljem smanjenja boli i pratećih simptoma, poticanja oporavka, obnavljanja i prevencije gubitka fleksibilnosti i normalne dužine mekih tkiva, uspostavljanje normalnih funkcionalnih sposobnosti te smanjenje onesposobljenosti. Frekvencija i trajanje fizioterapije ovisi o funkcionalnim ograničenjima i stupnju oštećenja tjelesnih funkcija i struktura. Cilj fizioterapijske intervencije je smanjenje boli i mi¬šićnoga spazma, povećanje mišićne snage i jakosti, povećanje opsega pokreta, poboljšanje funkcije, sprečavanje kontraktura i osposobljavanje za aktivnosti dnevnog i profesionalnog života. Fizioterapijski postupci dijele se na fizioterapijske modalitete i terapijske vježbe. Cilj terapijskih vježbi je ukloniti kontrakturu zgloba i povećati opseg pokreta, snagu, jakost i izdržljivost okolnih mišića. U okviru aktivnog pokreta primjenjuju se i izometričke vježbe, proprioceptivna neuromuskularna facilitacija te izotoničke vježbe. Međunarodne smjernice preporučuju terapijsko vježbanje, no nema usuglašenih preporuka o tijeku i intenzitetu programa vježbanja. Ono što se može preporučiti od terapijskih modaliteta uz terapijske vježbe na temelju dokaza je primjena funkcionalnog „tapinga“. Modaliteti kontradiktornih rezultata su TENS, elektrostimulacija, ultrazvuk, hidroterapija te balneoterapija. Znanstveno nije potvrđena korist primjene termoterapije, terapije elektromagnetskim poljem, masaže i terapije laserom. Kod teških oblika OA preporučuje se operativno liječenje.