Mišićno-koštani sustav ima veliku ulogu u rastu i razvoju djeteta. Brojni poremećaji u tom sustavu mogu izazvati trajne posljedice pa čak i invaliditet djeteta. Poremećaji su mnogobrojni, a mogu biti prirođeni i stečeni. Neki od prirođenih poremećaja su ahondroplazija, osteogenesis imperfecta, Duchenne-ova mišićna distrofija i osteopetroza. Prirođeni poremećaji se rijetko mogu prevenirati te traju čitav život. U stečene poremećaje spadaju prijelomi i iščašenja kostiju i zglobova, poskliz glave bedrene kosti, spuštena stopala i brojni drugi koji se pravovremenim intervencijama mogu prevenirati. Dijete koje boluje od mišićno-koštanih bolesti često ima ograničeno pokretanje, što je u potpunoj suprotnosti s prirodnim nagonom djeteta za aktivnosti. U prilagodbi novonastaloj situaciji, odnosno bolesti, pomaže medicinska sestra. Uloga medicinske sestre kod djeteta s mišićno-koštanim bolestima je iznimno opširna i važna budući da je ona uz dijete od početka hospitalizacije pa sve do otpusta. Ona prati njegov napredak te prevenira nastanak komplikacija koliko god je to moguće. Izrazito je važan holistički pristup djetetu budući da bolest ne pogađa samo organske sustave, već emocionalno i psihološki potresa dijete. Prirođene, odnosno nasljedne bolesti ne utječu samo na oboljelo dijete, već i na cijelu obitelj budući da se obitelj mora prilagoditi potrebama djeteta. Stoga medicinska sestra mora imati kompetencije aktivnog slušanja, zapažanja emocionalnih problema te isto tako mora uspostaviti dobar odnos sa djetetom, ali i s njegovim roditeljima. Važno je uključiti obitelj u proces zdravstvene njege jer se na taj način obitelj educira za brigu djeteta u izvanbolničkim uvjetima. To je samo jedan od koraka do uspješnog liječenja bolesti.