Smrt i umiranje je posljednji i sigurni događaj života kojeg smo svi svjesni ,ali izbjegavamo razgovor o smrti i umiranju. Medicinsko osoblje izbjegava rad i razgovor s umirućim bolesnicima zbog nedostatka znanja o brizi za umirućeg bolesnika i straha od vlastite smrti. Umirućim bolesnicima treba pomoći pri zadovoljavanju ljudskih potreba kako bi umrli mirno i sa dostojanstvom. Medicinsko osoblje treba što više obrazovati i poticati na rad sa umirućim bolesnicima kako bi znali provoditi i pružiti dobru zdravstvenu skrb za umiruće bolesnike. Također osoblje treba što više razvijati komunikacijske vještine i empatiju kako bi mogli pomoći umirućim bolesnicima da se ne osjećaju usamljeno i napušteni od svih. Umirućim bolesnicima ne treba ubijati nadu za životom, iako znaju da im se smrt bliži i dalje imaju nadu da će se izliječiti od bolesti biti jedni od onih koji su preživjeli a isto tako se nadaju njihovi najbliži. Potrebno je što više razvijati palijativnu skrb kako bi svi umirući bolesnici imali lakšu pristupačnost i pomoć u rješavanju svojih problema i potreba, a ne da ta pristupačnost ovisi o mjestu stanovanja. Hospicij je mjesto koje zasigurno ne zamjenjuje vlastiti dom, ali za umiruće bolesnike je jako bitan. Postoje različiti oblici palijativne skrbi: hospicijska skrb, suportivna skrb, skrb na kraju života, terminalna skrb, skrb radi predaha. Umirući bolesnici imaju svoje potrebe i probleme. Glavni problemi su: bol, smanjena mogućnost brige o sebi, mučnina, povraćanje, poremećaji eliminacije, komplikacije smanjene pokretljivosti, smanjeno podnošenje napora, visok rizik za pad, smanjen unos hrane i tekućine, žalovanje, strah, socijalna izolacija, umor i nesanica. Uloga medicinske sestre u zdravstvenoj njezi umirućeg bolesnika temelji se na smanjivanju boli, patnje i ostalih fizičkih simptoma pri pružanju emocionalne i duhovne potpore, omogućavanje mirne i dostojne smrti te pružanje potpore bolesnikovoj obitelji.