Ozljede vratne kralješnice i leđne moždine u medicini se smatraju vrlo teškim i kompleksnim ozljedama što rezultira trajnim oštećenjem i invaliditetom. Kvadriplegija nastaje kod ozljede leđne moždine u cervikalnom djelu. Dolazi do potpunog ili djelomičnog gubitka funkcija ispod razine ozljede. Ozljeda leđne moždine utječe na tjelesne sustave i funkcije kao što su respiratorni sustav, genitourinarni sustav, gastrointestinalni sustav, mišićno-koštani sustav, kardiovaskularni sustav, živčani sustav. Od velike važnosti je pravilan transport ozlijeđenog u ustanovu, nakon toga uzimanje anamneze što uključuje inspekciju i palpaciju te neurološki pregled. Daljnji tijek liječenja određuje se na temelju radiološke dijagnostike. Nakon svih potrebnih nalaza odlučuje se da li će se bolesnik liječiti konzervativno ili će se pristupiti operativnom zahvatu. Multidisciplinarni tim u liječenju pacijenata sa ozljedom vratne kralješnice i leđne moždine su liječnici, medicinske sestre/tehničari, fizioterapeuti, psiholozi, psihijatri i socijalni radnici. Medicinska sestra važan je i nezaobilazan član multidisciplinarnog tima koja planira i provodi zdravstvenu njegu. Ozljede vratne kralješnice i leđne moždine vrlo su kompleksne ozljede i zahtijevaju posebno znanje i vještine te adekvatnu zdravstvenu njegu na najvišoj razini. Jedno od najtežih stanja je stanje spinalnog šoka, a zahtjeva smještaj bolesnika u jedinicu intenzivnog liječenja, 24-satni monitoring, promatranje bolesnika i nadzorom nad njegovim vitalnim funkcijama, nadzor neurološkog statusa i integriteta kože. Cilj ovog rada je ukazati na važnost pravilne hitne obrade bolesnika sa ozljedom vratne kralješnice, te adekvatnu preoperativnu pripremu i postoperativno zbrinjavanje. Nažalost zbog same prirode ozljede vratne kralješnice i leđne moždine u cervikalnom djelu dolazi do raznih problema i komplikacija u gore navedenim sustavima, što dodatno produljuje sami tijek liječenja i rehabilitacije. Od izuzetne važnosti uz adekvatnu zdravstvenu njegu je i briga o bolesnikovom emocionalnom stanju. Uspostaviti kontakt sa bolesnikom, steći povjerenje bez predrasuda, strpljivo odgovarati na pitanja, dati mu priliku da bude uključen u procesu vlastitog liječenja. Objasniti pacijentu težinu ozljede i tijek liječenja. Vrlo bitno je uključivanje obitelji bolesnika u proces liječenja te kasnije u rehabilitaciju.