Transplantacijska medicina razvijala se sukladno razvitku ostalih grana medicine, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Iako je hrvatska transplantacijska medicina svoj razvoj doživjela tek 70-ih godina prošlog stoljeća te unatoč početnom entuzijazmu doživjela sporiji razvitak tijekom Domovinskog rata, danas je Hrvatska vodeća zemlja po broju transplantacija. Razvitak transplantacijske medicine zahtijevao je i donošenje zakona vezanih za darivanje organa i transplantaciju, pa su tako prvi zakoni doneseni 1980. godine. Najnoviji zakon je donesen 2004. godine sukladno najsuvremenijim europskim smjernicama. Etika se na polju transplantacijske medicine bavi pitanjima kao što su dijagnoza moždane smrti, transplantacija organa od umrlih osoba, raspodjela organa, lista čekanja i dr. Hrvatski organizacijski model temelji se na mreži bolničkih i nacionalnih koordinatora, a uvođenje ovog modela znatno je povećalo broj darivatelja. Porastu broja darivatelja također je pogodovalo članstvo u Eurotransplantu. Daljnji cilj Ministarstva zdravstva je svojim aktivnostima utjecati na javnost te tako još više povećati broj donora organa. Eksplantacijsko - transplantacijski proces započinje detekcijom potencijalnog donora organa, a pritom razlikujemo kadaveričnog i živog darivatelja. Veliku ulogu u detekciji potencijalnog donora imaju bolnički transplantacijski koordinatori. Kod selekcije i evaluacije donora bitna je opća procjena donora te procjena pojedinačnih organa. Nakon pozitivne procjene kreće se s eksplantacijskim procesom. Održavanje donora organa može se jedino provoditi u jedinici intenzivnog liječenja i najčešće traje do 72 sata. Pravilno održavanje donora bitno je zbog smanjenja nastanka komplikacija ili smrti donora te povećanja broja organa koji su podobni za transplantaciju. Opće održavanje potencijalnog donora uključuje: monitoring, ventiliranje, održavanje tekućine, održavanje kardiovaskularnog stanja, termoregulaciju, kontrolu infekcija, kontrolu endokrinih poremećaja i kontrolu spinalnih refleksa. Postavljanjem sestrinskih dijagnoza održavanje donora se podiže na višu razinu i povećava se kvaliteta zdravstvene njege. Alokacija organa je raspodjela organa pacijentima s liste čekanja. Primatelj organa bira se po strogo određenim i definiranim kriterijima. Transport organa organizira bolnički transplantacijski koordinator sa nacionalnim transplantacijskim koordinatorom.