Dekubitus je lokalizirano oštećenje kože i/ili potkožnog tkiva koje nastaje na dijelovima tijela koja su izložena dugotrajnom pritisku. Razvija se kao posljedica brojnih čimbenika pri kojima dominiraju pritisak, vlaga, nepokretnost i inkontinencija. Uloga medicinske sestre i tehničara u prevenciji nastanka dekubitusa je procijeniti stupanj sklonosti nastanku dekubitusa pomoću Braden, Norton ili Knoll skale i prema tome planirati i provoditi prikladne intervencije za svakog bolesnika individualno. Ako se ne uspije prevenirati dekubitus, važno je što bolje tretirati postojeće stanje i ne dopustiti da se razvije u teži stadij oštećenja. Primjena suvremenih potpornih obloga uz poštivanje načela optimalne primjene (mogućnosti skidanja i postavljanja, veličine i anatomskog dizajna) u procesu cijeljenja kao akutnih tako i kroničnih rana koje cijele sa ili bez defekta kože, postala je zlatni standard u liječenju dekubitusa. Suvremeni oblozi koji se primjenjuju u liječenju dekubitalnih rana dijele se na primarne i sekundarne. Primarni oblozi su oni koja su u neposrednom kontaktu s ranom, dok sekundarni fiksiraju primarne i štite ranu od okoline. Međutim, danas je sve više obloga napravljeno tako da je i primarni i sekundarni inkorporiran u jedan jedinstveni oblog, koji je ujedno i ljepljiv te ne zahtijeva dodatni materijal za fiksiranje. Potporne obloge na rani stvaraju vlažan, okluzivni medij koji dokazano ubrzava vlažno cijeljenje rana. Osnovna uloga obloga jest da osiguraju optimalne fizikalno-kemijske uvjete za cijeljenje rane. Suvremeni oblozi ubrzavaju autolitički debridman, smanjuju rizik od infekcije, kontroliraju eksudat, ubrzavaju aktivnost mikrofaga i fibroblasta, smanjuju bolnost rane i omogućuju atraumatsko previjanje.