Cilj ovog rada je sažeti sve bitne informacije dostupne kroz znanstvene radove koji se odnose na analizu normalnog pokreta stražnje lože za vrijeme trčanja, mehanizam nastanka ozljede, rizične čimbenike koji doprinose ozljedi te klasificirati tipove ozljeda stražnje lože. Kroz pregled literature prikazat će se fizioterapijska procjena stražnje lože uzimajući u obzir anatomske i fiziološke značajke mišića. Najbitnije, prikazat će se učinkovita prevencija i rehabilitacija temeljena na dokazima relevantnih istraživanja. Ozljede stražnje lože čine približno 29% svih ozljeda u sportovima u kojima dominiraju sprinterske aktivnosti te prevencijom ozljede hamstringsa preveniramo zapravo više od četvrtine svih ozljeda. Sportovi u kojima najčešće dolazi do ozljede su nogomet, rugby, australski nogomet, košarka i atletika te će se na njima temeljiti pregled literature. Do ozljeda stražnje lože najčešće dolazi prilikom ekscentrične kontrakcije mišića kada sila koja djeluje na mišić premašuje mehaničke granice mišića. Prevencija ozljeda treba biti usmjerena na prepoznavanje i pravovremeno djelovanje na rizične čimbenike kao što su bilateralna asimetrija mišića, nepovoljan H:Q omjer, nedovoljna snaga ili fleksibilnost mišića te prepoznavanje preumornog mišića za nastavak treninga. Kada dođe do ozljede potrebno je dobro procijeniti stanje mišića te krenuti s ranom rehabilitacijom koju možemo podijeliti u tri faze. Prilikom rehabilitacije potrebno se usmjeriti na smanjenje neuravnoteženosti mišića, koristiti metode koje su znanstveno utemeljene te sportaša pravovremeno vratiti na teren.