Kronična pelvična bol (engl. chronic pelvic pain, CPP) odnosi se na bolove koji se javljaju u području donjeg djela trbuha, najčešće ispod pupka ili između kukova. Kako bi se definirala CPP, bolovi moraju trajati dulje od šest mjeseci i moraju biti dovoljno jaki da uzrokuju funkcionalnu nesposobnost, ta da zahtijevaju liječenje. Kod žena preporučena definicija CPP je nemenstrualna bol koja traje dulje od šest mjeseci, lokalizirana u zdjelici i dovoljno je jaka da uzrokuje funkcionalnu onesposobljenost i zahtjeva medicinsko liječenje. Ozbiljan je i čest problem, te je time izazov za liječnika i pacijenta zbog nejasne i višestruke etiologije, duge obrade i lošeg odgovora na terapiju. Pacijentu treba od dvije do pet godina da zbog simptoma CPP zatraže medicinsku pomoć. Uzroci kronične pelvične boli mogu se podijeliti na dvije skupine. Jednu čine uzroci ginekološkog podrijetla, dok u drugu ubrajamo uzroke ne ginekološkog podrijetla. U uzroke kronične pelvične boli ginekološkog podrijetla ubrajamo endometriozu, priraslice (adhezije), dismenoreju, vulvodiniju i mnoge druge. Uzroci ne ginekološkog podrijetla obuhvaćaju poremećaje: mokraćnog sustava, probavnog sustava, mišićno-koštanog sustava, poremećaji neurološkog sustava i psihološke poremećaje. U kliničkoj praksi endometrioza, adhezija, sindrom iritabilnog crijeva i intersticijski cistitis su najčešće dijagnoze kao uzroka kronične pelvične boli. Dijagnozu postavlja liječnik, a započinje ju uzimanjem anamneze, te radi fizikalni pregled. Na temelju toga usmjerena je daljnja dijagnostička obrada ka utvrđivanju dijagnoze na koju liječnik sumnja. Liječenje kronične pelvične boli je složeno, potrebno je otkriti uzrok, vrstu i značenje boli i što sve utječe na osjet boli u bolesnika. Liječenje kronične pelvične boli obuhvaća farmakoterapijski i kirurški pristup te psihoterapiju i fizioterapiju. Fizioterapijski pristup u liječenju kronične pelvične boli obuhvaća fizioterapijsku procjenu, koja se sastoji od subjektivnog i objektivnog pregleda, i metode fizioterapijske intervencije. Liječenje je kompleksno i zahtjeva individualan i multidisciplinaran pristup pacijentu, stoga je program fizioterapijske intervencije individualan za svakog bolesnika. Timskim pristupom zajednički se definiraju problemi, određuju realni ciljevi, planiraju i ostvaruju fizioterapijski postupci, te evaluiraju rezultati s krajnjim ciljem maksimalno mogućeg poboljšanja kakvoće života. Fizioterapijska intervencija kod kronične pelvične boli sastoji se od vježba za jačanje mišića dna zdjelice, biofeedbacka, TENS-a, različitih manualnih tehnika, te mnogim drugim fizioterapijskim metodama. Različiti oblici psihoterapije, te mnoge komplementarne metode (joga, pilates, relaksacija i dr.) mogu biti vrlo korisni kod fizioterapije kronične pelvične boli. Važan dio fizioterapije kod kronične pelvične boli je i edukacija pacijenta. Cilj edukacije je smanjiti straha od boli. Fizioterapeut pacijenta educira o važnosti fizioterapijskih postupaka, potiče ih i podupire da vježbaju i kod kuće, te ih educira kako da preuzmu kontrolu nad svojim simptomima. Dobro odabrana i profesionalno vođena fizioterapija omogućuje razvijanje, održavanje i obnovu maksimalne pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti liječene osobe za povratak u aktivnosti.