Vaterpolo je sport u kojem se dva tima sastavljena od sedam igrača natječu za bodove tako da loptom pucaju na gol u bazenu. U usporedbi sa kopnenim sportovima koji uključuju pucanje rukom na gol (npr. rukomet) šutiranje u vaterpolu puno je teže uzevši u obzir da je veći dio tijela igrača u vodi, i ne postoji čvrsta baza oslonca. Ovaj sport izuzetno je kontaktan i dinamičan i smatra se jednim od fizički najzahtjevnijih sportova današnjice. Upravo zato ozljede su jako česte i raznovrsne. Dijagnostika i tretman ozljeda u profesionalnom vaterpolu veliki su izazov sportske medicine zbog širokog spektara ozljeda različitih djelova tijela i drugačije etiologije. Od akutnih trauma, dislokacija, istegnuća do mikrotrauma i sindroma prenaprezanja. U ovom radu prikazane su uobičajene ozljede koje možemo susresti u profesionalnom vaterpolu s naglaskom na ozlijede ramena koje su najčešća patologija. Koordinirana produkcija i prijenos potencijalne energije iz trupa na gornji ekstremitet u obliku kinetičke energije potrebna je da bi se ostvarilo bacanje lopte pri najvećoj brzini. Eksplozivni i brzi pokret gornjeg ekstremiteta potreban da bi se to ostvarilo postavlja strukture ramena pod veliki rizik nastanka ozlijede. Rano otkrivanje simptoma praćeno konzervativnim tretmanom uz poštedu s koncentracijom na ispravljanju mehanike bacanja može prevenirati kronične i opsežnije ozlijede. Prevencija ozljeda puno je korisnija za dugoročno zdravlje sportaša od kirurškog tretmana.