Transplantacijska medicina je mlada brzo rastuća grana medicine. Istraživanja pokazuju da pacijenti kojima je transplantiran solidni organ imaju mnogobrojne dobrobiti od fizioterapije. Rana vertikalizacija, prevencija kardiopulmonalnalnih poteškoća, spriječavanje vaskularnih poremećaja, smanjen postotak odbacivanja organa, prevencija infekata samo su neke od beneficija koje dobivaju korisnici fizioterapije nakon procesa transplantacije solidnog organa. Kako bi fizioterapeuti bili što uspješniji u svom radu potrebno je prepoznati kompetencije koje oni imaju. Cilj ovog rada je istražiti koje su najčešće kompetencije koje imaju fizioterapeuti u radu s pacijentima kojima je transplantiran solidni organ, kao i koje su kompetencije koje fizioterapeuti nemaju ili ih slabo vrednuju. Za potrebe ovog istraživanja osmišljen je strukturirani upitnik koji provjerava sve dijelove fizioterapijskog procesa od inicijalnog pregleda pacijenta do otpusta. Istraživanje je provedeno na populaciji fizioterapeuta koji su članovi tima u skrbi o pacijentima kojima je transplantiran solidni u pet kliničkih bolnica i kliničkih bolničkih centara u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na populaciji od 12 prvostupnika fizioterapije s prosječnim radnim iskustvom od 13 godina. Od metoda fizioterapijske procjene kod kojih su terapeuti prepoznali snažne kompetencije su: antropološka mjerenja, procjena opsega pokreta, procjena funkcije mišića, procjena tonusa, procjena boli, procjena posture, procjena hoda i balansa i određivanje cilja i plana fizioterapije. Fizioterapijski postupci koje su kompetentni izvoditi i podučavati su: trening balansa i koordinacije, vježbe disanja, kondicioniranje, trening hoda i balansa, povećanje snage, vježbe istezanja, povećanje opsega pokreta i treniranje aktivnosti svakodnevnog života. Terapeuti koji rade s pacijentima kojima je transplantiran solidni organ smatraju da imaju dobre organizacijske sposobnosti ali se ne smatraju kompetentnim u upravljačkom procesu. Rezultati ovog istraživanja mogu se iskoristiti za daljnja istraživanja kao i za proces edukacije fizioterapeuta koji će u budućnosti raditi s pacijentima kojima je transplantiran solidni organ.