Koljeni zglob najveći je i najsloženiji zglob u ljudskom tijelu. Zbog funkcionalnih i biomehaničkih uloga karakteriziran je specifičnom građom zglobnih tijela i rasporedom sveza, odnosno ligamenata. Kretnje koljena omogućuju pasivni i aktivni stabilizatori, a samu podudarnost zglobnih tijela osiguravaju dvije polumjesečaste tvorbe, menisci. Pasivni stabilizatori su kosti i ligamenti koji učvršćuju koljeno povezujući ga na određenim mjestima, a aktivni, mišići i tetive koji svojom aktivnošću dovode do pokretanja zgloba. Najvažniji pasivni stabilizatori su ligamenti koji uz stabilizaciju vrše i kontrolu pokreta koljena. Osim ligamenata, koji osiguravaju koljeno sa bočnih strana, i ligamenta patele, koji prolazi sa prednje strane koljena, važnu ulogu imaju i križne sveze koje se nalaze u unutrašnjosti koljenog zgloba. Primarna uloga ACL-a je sprječavanje klizanja goljenične kosti prema naprijed, sprječavanje pretjeranog istezanja koljena prema nazad, kao i rotacija potkoljenice. Najčešći mehanizmi nastanka ozljede ACL-a u nogometu su deceleracija (zaustavljanje), doskoci i nagle promjene smjera kretanja. Također, određene su i četiri komponente pri kojima dolazi do ozljeđivanja prednje ukrižene sveze, a to su: ako je koljeno savijeno prema unutra pri doskoku, ukoliko je koljeno opruženo, ako je sva ili većina tjelesne težine na jednoj nozi i ako je trup nagnut bočno (lateralno). Na sve nabrojane mehanizme i faktore rizika može se djelovati, odnosno može ih se umanjiti određenim prevencijskim programima. Planiranje mjera prevencije nastanka ozljeda ACL-a moguće je tek kada se u obzir uzmu sve varijable, a izuzetno je važna i struktura treninga te suradnja sportaša i stručnog osoblja. Dakle, potrebno je što jednostavnije detektirati faktore rizika koji će nam omogućiti da prepoznamo sportaše sklone ozljedama ACL-a, odnosno nogometaše koji bi posebno mogli profitirati od ovakvih prevencijskih programa. Takva testiranja bilo bi poželjno napraviti prije pripremnog perioda, moguće je da se provedu u laboratorijskim uvjetima ili da budu kliničkog tipa. Same prevencijske vježbe provode se na temelju dobivenih rezultata, odnosno dijagnosticiranih deficita kod mjerenog nogometaša. Moguće je primjerice raditi na prevencijskim vježbama za rješavanje dominacije kvadricepsa, za rješavanje dominacije noge, dominacije trupa ili pomoću kondicijskih treninga djelovati na sve navedene deficite istovremeno. U tom smjeru propisani su i trenažni procesi od same nogometne organizacije (FIFA) koji su pokazali određenu uspješnost vezano uz ovu problematiku.