Standardna i danas najzastupljenija vrsta ionizirajućeg zračenja koja se koristi u radioterapijskom liječenju su fotonski snopovi proizvedeni u linearnom akceleratoru posebno priređenom za medicinsku uporabu. U radu se opisuju detalji građe i funkcija pojedinih dijelova linearnog akceleratora kao i osobitosti uređaja različitih proizvođača. U procesu od nastanka elektronskog snopa u elektronskom topu, njegova ubrzavanja u akceleratorskoj cijevi, proizvodnje zakočnog zračenja, X-zraka, pa do formiranja terapijskog snopa sudjeluju mnogi pomoćni i sigurnosni sustavi veoma visoke tehnološke razine. Opisan je utjecaj homogenizirajućeg filtra i tvorba terapijskog snopa u glavi akceleratora. Za primjenu i proračun predane energije tkivu, apsorbirane doze, potrebno je poznavati dubinske i poprečne raspodjele doze na svim dubinama od interesa. Parametri snopova kojima se opisuju ta svojstva, ovisna o energiji, određuju se mjerenjima u vodenom fantomu. Poprečni profili moraju zadovoljavati uvjete na simetriju i ravnomjernost. Dubinski profili ovise o energiji fotona. Prikazani su profili za nekoliko tipičnih fotonskih energija, zatim modeliranje profila klinom i realna raspodjela doze na fantomu konačnih dimenzija. Navedene su definicije apsorbirane doze, ekvivalentne doze i efektivne doze. Pojašnjeni su pojmovi koji se koriste u radioterapijskom planiranju – PTV, CTV, ITV i GTV. U radu su ukratko opisane radiobiološke postavke i razlike između zdravog i većine tumorskih tkiva, na kojima se zasniva učinkovitost radioterapije.