Alzheimerova bolest očituje se progresivnim propadanjem kognitivnih funkcija. Svojim napredovanjem dovodi do demencije, gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja te promjena u ponašanju i osobnosti bolesnika. Uz brojna kognitivna oštećenja progresivno dolazi i do poteškoća u izvršavanju aktivnosti svakodnevnog života, govora, čitanja i pisanja, gubitka prostorne i vremenske orijentacije te poremećaja apstraktnog mišljenja. Oboljela osoba ima problem s tjelesnim poteškoćama koje se očituju u otežanom održavanju ravnoteže i koordinacije tijela, a narušen je normalan obrazac hoda, opseg pokreta te snaga mišićnog aparata. Javljaju se respiratorni problemi zbog manjka ili nemogućnosti pokretanja. S obzirom na problematiku, jednu od najvažnijih uloga u rehabilitaciji ima fizioterapija. Alzheimerova bolest dovodi do ireverzibilnog oštećenja živčanog sustava, pa je glavni cilj fizioterapije postizanje optimalnog funkcioniranja bolesnika u svakom od tri stadija ove neizlječive bolesti. Fizioterapeut svojom intervencijom usporava progresiju bolesti te radi na poboljšanju izvođenja aktivnosti svakodnevnog života oboljelog. Muzikoterapija, kao komplementarna fizioterapijska metoda, povezuje se s ostalim fizioterapijskim tehnikama pri olakšavanju tijeka bolesti. Različitim načinima primjene muzikoterapije kroz pokret, pjevanje, govor i društvenu interakciju dolazi se do rješavanja kognitivnih, emocionalnih i tjelesnih simptoma stanja oboljelih osoba. U svijetu se, kao i u Hrvatskoj, glazbom liječilo od davnih povijesnih dana, a službeno je u upotrebi od sredine 20.stoljeća. S obzirom na posljedice i kronični, progresivni tok bolesti, naglasak treba staviti na usporavanje progresije bolesti, tj. što dulje zadržavanje bolesnika u početnim stanjima bolesti. Potrebno je provoditi kvalitetnu i kontinuiranu edukaciju o bolesti, te organizirati kvalitetnu skrb za bolesnike.