U ovom radu bit će prikazane specifičnosti kardiopulmonalne reanimacije u izvanbolničkim uvjetima. Po pitanju opreme i algoritma, u reanimaciji nema nekih značajnih razlika na terenu i u bolnici. Glavna značajka terenskih reanimacija jest upravo ta da se izvodi u životnom ili radnom prostoru bolesnika. Često je prisutan samo tročlani tim HMS i nema dostupnosti drugog medicinskog osoblja, kao što je to u bolničkim uvjetima gdje uz reanimacijski tim uvijek mogu doći po potrebi i liječnici drugih specijalnosti, te veći broj medicinskih sestara/tehničara. U uvodnom djelu bit će prikazane anatomske strukture srca i dišnog sustava, te fiziologija srca i disanja kako bi lakše bilo shvatiti sam princip reanimacije, odnosno proces koji dovodi do kardiopulmonalnog aresta. Kroz istraživanje koje sam proveo prikazat ću ukupan broj reanimacija te uspješnost istih. Također, bit će prikazana i raspodjela po spolu i dobi, kao i način na koji se osigurava dišni put u izvanbolničkim uvjetima. U ovom radu bit će prikazan i podatak o vrsti i kvaliteti laičke pomoći (reanimacija) do dolaska tima HMS. Na području SDŽ je ukupno 284 kardiopulmonalne reanimacije od čega je bilo 39 uspješnih. S obzirom na dobivene rezultate u navedenom istraživanju može se zaključiti da je broj uspješnih kardiopulmonalnih reanimacija u Splitsko-dalmatinskoj županiji unutar državnog prosjeka. Treba imati na umu da je naša županija površinski najveća u državi, te da ima izrazito veliku površinu u brdsko-planinskom djelu i mnoštvo naseljenih otoka.