Poremećaji iz autističnog spektra smatraju se najrazvijenijim razvojnim poremećajima s tendencijom javljanja u najranijoj dječjoj dobi, najčešće u prve tri godine te ostaju prisutni tijekom cijelog života pojedinca. Karakteristični su po specifičnim odstupanjima na tri područja razvoja i funkcioniranja, a to su: socijalne interakcije, komunikacija uključujući verbalnu i neverbalnu te ograničeni interesi i stereotipski obrasci ponašanja. S etiološkoga aspekta postoje brojni čimbenici označeni kao prediktori nastanka poremećaja iz autističnog spektra, no unatoč velikom broju istraživanja, nije dokazana uzročno-posljedična veza koja bi pojedine čimbenike izdvojila odgovornima za nastanak poremećaja. Povećanje incidencije poremećaja pripisuje se stvarnom povećanju učestalosti poremećaja, usavršavanju dijagnostičkih metoda, adekvatnijoj edukaciji stručnjaka te većoj osviješćenosti roditelja. Rano prepoznavanje i dijagnosticiranje poremećaja doprinosi povoljnijem ishodu te omogućuje pravovremeno uključivanje u odgovarajuće tretmane liječenja koji će doprinjeti boljem funkcioniranju pojedinca, a posljedično tome i poboljšanju kvalitete života. Liječenje je individualno, a njegov glavni cilj je povećanje sposobnosti pojedinca uklanjanjem simptoma bolesti s obzirom da ne postoji specifičan lijek koji bi u potpunosti izliječio poremećaj. Osobe s poremećajem iz autističnog spektra i njihove obitelji suočavaju se s brojnim fizičkim, psihičkim i socijalnim problemima zbog čega najvažniju ulogu u liječenju poremećaja ima multidisciplinarni pristup koji uključuje veći broj stručnjaka iz različitih područja, a to su: logoped, defektolog, psihijatar, psiholog, pedagog, socijalni radnik, medicinska sestra. S obzirom da osobe s autizmom zahtijevaju svakodnevnu skrb, vrlo važnu ulogu ima medicinska sestra koja procjenjuje stanje pojedinca uvažavajući individualne razlike te na temelju prikupljenih podataka formira intervencije prilagođene starosnoj dobi. Iznimno važnu ulogu u skrbi za dijete s poremećajem iz autističnog spektra ima obitelj, koja uz pomoć stručnjaka, na adekvatan način pomaže djetetu u svladavanju vještina samozbrinjavanja sukladno njegovim sposobnostima. Veliki problem je odnos društva prema osobama s poteškoćama u razvoju, u ovome slučaju, prema osobama s poremećajem iz autističnog spektra. Da bi riješili taj problem, potrebno je primjenjivati aktivne strategije suočavanja s problemom integracije u društvu te raditi na uključivanju osoba s autizmom u društvenu zajednicu kako bi maksimalno ostvarili vlastite potencijale.