Metabolički sindrom podrazumijeva skup metaboličkih poremećaja koji povećavaju rizik od šećerne bolesti tipa 2, srčanožilnih bolesti, moždanog udara, masne jetre, određenih malignih i nekih drugih bolesti. U liječenju metaboličkog sindroma ključno je rano prepoznavanje osoba sa sindromom i poduzimanje mjera koje će smanjiti prisutnost rizičnih čimbenika. Najvažnija terapijska intervencija je promjena životnih navika: konzumacija zdrave prehrane i povećanje tjelesne aktivnosti, dok je terapiju lijekovima potrebno uvesti tek ako ne farmakološkim mjerama nisu postignute ciljne vrijednosti individualnih komponenata metaboličkog sindroma. U ne farmakološkim mjerama najvažniju ulogu ima medicinska sestra kao edukator. Medicinska sestra svo svoje znanje i napore ulaže u edukaciju pacijenta o smanjenju tjelesne težine, promjeni životnih navika, prehrane, povećanje tjelesne aktivnosti. Iako u svemu tome bitnu ulogu ima sam pacijent koji odlučuje o tome želi li nešto promijeniti ili ne, trud medicinske sestre često urodi plodom zbog truda koji je potrebno uložiti, ali i pozitivnih ishoda. Farmakoterapija je usmjerena na smanjenje specifičnih čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti kada osnovne mjere zdravog načina života ne dovedu do željenog učinka, a krajnji je cilj izbjeći nastanak sustavnih učinaka metaboličkog sindroma.