U Republici Hrvatskoj prevalencija reumatoidnog artritisa iznosi 2 % stanovništva, dakle cca. 85.000 oboljelih; izvijestila je to Udruga za oboljele od RA (2015). Zbog sve veće pojave bolesti Svjetska zdravstvena organizacija je ovo desetljeće proglasila 'Desetljećem kostiju i zglobova' u sklopu kojeg se 12. listopada obilježava i Svjetski dan borbe protiv reumatskog artritisa (21). Reumatoidni artritis je sistemna upalna bolest vezivnoga tkiva. Nije poznato kada se bolest prvi put pojavila, no prvi medicinski opis reumatoidnog artritisa datira iz ranih 1980-tih godina. Međutim, prema Morales-Toress (2007) mnoga izvješća ukazuju na postojanje kroničnog poliartritisa još od antičkog doba. Leventhal (1998) izjavio je kako se upalni proces, dakle, odvija u čitavom organizmu, ali se najočitije promjene zbivaju na zglobovima ruku i nogu gdje uzrokuju teška anatomska i funkcijska oštećenja koja u velikoj mjeri onesposobljuju bolesnika ne samo za rad, već i za aktivnosti svakodnevnog života i uzrokuju jedan od najtežih oblika lokomotorne invalidnosti. Bolest se javlja u svih rasa i naroda. Prema epidemiološkim istraživanjima koje su proveli Sallaffi i sur. (2005) prevalencija se kreće između 1% -2.5% i otprilike tri je puta češća u žena, nego u muškaraca. (15). Primarni uzrok reumatoidnom artritisu nije poznat. U novije se vrijeme smatra da možda postoji više „artitogenih“ čimbenika (neke bakterije i više vrsta virusa) koji u predisponiranih osoba mogu pokrenuti patološke mehanizme koji vode do razvitka RA. Kliničari su već ranije uočili da se bolest češće susreće u više generacija iste obitelji nego li u prosječnom pučanstvu, a prema Durrigl (1997) novija istraživanja sustava antigena tkivne podudarnosti pokazala su da nosioci antigena DR1 i DR4 posjeduju određenu sklonost prema obolijevanju od RA. Dijagnoza bolesti često se postavlja na temelju klasifikacijskih kriterija. Američki koledž za reumatologiju (ACR – American College of Rheumatology) i Europska liga protiv reumatizma (EULAR – European League Against Rheumatism) objavili su 2010. godine nove klasifikacijske kriterije za reumatoidni artritis po kojima se trebaju definirati pacijenti sa visokim rizikom za perzistentan, kronični i erozivni artritis i na taj način ispuniti trenutnu definiciju reumatoidnog artritisa koju su postavili Wollenhaupt i Kruger (2012). Terapiju treba započeti što je prije moguće. Kako nema uzročnog lijeka, cijelo terapijsko nastojanje usmjereno je na zaustavljanje ili barem usporavanje napredovanja bolesti, smirivanje ili ublažavanje aktivnosti upalnog procesa i održavanje funkcijske sposobnosti lokomotornog sustava. Zbog jakih bolova, oštećenja i deformacija zglobova više od 60% bolesnika sa RA ne mogu obavljati obične kućanske poslove, a više od 40% imaju probleme u odnosima sa prijateljima i obitelji. Prema Branković (2006), bolesnici sa RA su dva puta češće depresivni u odnosu na bolesnike bez artritisa (1). Kroz ovaj rad htjela bih prikazati kako RA kao bolest utječe na pojedinca, kako utječe na izvođenje aktivnosti dnevnog života, tj. uobičajenih okupacija. Posebno ću istaknuti važnost radne terapije kao struke, te njenu ulogu u procesu rehabilitacije. Rad je koncipiran kroz nekoliko područja, uvod, dio u kojem se govori o RA, zatim je obrađena šaka kao najčešća regija zahvaćena RA, učinci RA i svakodnevni život, te je najveći naglasak stavljen na RT proces.