Zbog modernog načina života i neprikladne obuće deformacije stopala su sve veći javno zdravstveni problem. Da bi stopalo imalo normalnu funkciju važan je pravilan oblik i položaj kostiju, razvijeni i jaki mišići te čvrsti ligamenti. Ako dođe do nerazmjera između snage stopala i opterećenja svodovi stopala počinju popuštati. Stopalo u rastu ima svoje specifičnosti, mijenja svoj oblik i proporcije u pojedinim fazama rasta i razvoja i prilagođava se funkciji. Oblik stopala uvjetuje i način hoda, kao što i hod uvjetuje oblik stopala. Svojom građom te biomehaničkom ulogom elastične opruge koja nas nosi i pokreće, amortizirajući udarce o podlogu, a istodobno prilagođavajući se različitim terenima, stopalo predstavlja neophodni dio našeg tijela kako pri statičkom, tako i pri dinamičkom opterećenju. Stopalo je jedinstvena funkcionalna cjelina, a njezine temeljne zadaće kao organa oslonca, odnosno kretanja, omogućuje vrlo složena građa koja se sastoji od 26 kostiju (uz dvije sezamske, 28 kostiju), povezanih čvrstim svezama, a osiguran dugim i kratkim potkoljeničnim odnosno stopalnim mišićima. Postotak spuštenih stopala vrlo je visok u populaciji djece i omladine. Uzroci toga mogu se tražiti u ranom razvoju djece ili kasnije u pretilosti, anemiji ili nedovoljnom kretanju po prirodnim površinama. Ravno stopalo je najprisutniji poremećaj, gdje dolazi do popuštanja svodova stopala i gubljenje fizioloških svojstava. Pod pojmom ravno stopalo najčešće mislimo na zbirni pojam za sve anomalije stopala, koje karakterizira fiziološko popuštanje svodova stopala, odnosno narušavanje stato-dinamičke ravnoteže do kliničkih patoloških promjena. U manjoj količini zastupljene su druge deformacije stopala. Neke od njih su stečene, kao što su hallux valgus i hallux rigidus, dok su najmanje zastupljene one prirođene; pes equinovarus, pes metatarsus adductus, koalicija i dr. Cilj ovog rada je prikazati najčešće deformacije stopala, kako nastaju i njihovu kliničku sliku. Naglasak rada je na fizioterapijskoj procjeni i intervenciji koja se potkrepljuje istraživanjima. U procjeni će biti opisani neki od standardnih fizioterapijskih testova koji pomažu dijagnosticiranju deformacija stopala, dok će u intervenciji naglasak biti na konzervativnom liječenju, te nešto manje na operativnom. Operativno liječenje nije nužno ako bol nije konstantna, a deformacija se može konzervativno liječiti jer je većinu deformacija moguće pravovremeno liječiti konzervativnim tretmanima. Veliku ulogu u liječenju deformacija stopala imaju vježbe jačanja, vježbe istezanja, vježbe propriocepcije, taping, refleksna masaša, samomasaža i fizikalne procedure, te su one detaljno opisane u radu kao i korektivni poligon. Pažnja se također treba obratiti na prevenciju deformacija stopala. Stopalo je svakodnevno izloženo velikim opterećenjima, za njegovu učinkovitu zadaću potrebno ga je vježbanjem pripremiti i osposobiti stoga je bitno djecu učiti od samoga početka pravilnoj higijeni i igri. Kada je riječ o dječjoj igri, onda posebnu preventivnu vrijednost imaju igre u pješčaniku, vodi i na raznim reljefno oblikovanim oblicima površine.