U današnje vrijeme sve je češća pojava boli u lumbalnom dijelu kralježnice za koju se ne zna pravi uzrok. To utječe na sve učestalije izostanke s posla i osobama uzrokuje poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Uzrok te boli nije uvijek moguće dijagnosticirati standardnim dijagnostičkim metodama, nego je potrebno upotrijebiti stečeno znanje o okolnim strukturama i uvidjeti da li postoji mogući disbalans koji uzrokuje lošu posturu i poremećenu stabilnost u lumbalnom dijelu. Uzroci koji mogu dovesti do poremećaja stabilnosti su loša funkcija i/ili slabosti zglobnog, mišićnog ili ligamentarnog aparata. U samom početku potrebno je provesti adekvatnu fizioterapijsku procjenu s odgovarajućim mjerenjima i testovima. Budući da za ovo stanje nema specifičnih testova i mjerenja koja se provode, mora se u obzir uzeti više raznolikih testova kako bi se utvrdila patologija. Zbog toga se neki testovi provode samo radi isključivanja drugih bolesti i stanja. Od subjektivnog dijela procjene uzima se anamneza i procjena boli. Od objektivnih testova najprikladnijim se pokazao Passive lumbar extenstion test, no provodi se još nekolicina njih. Nakon procjene se radi plan terapije, to jest program terapijskih vježbi. Vježbe se provode s ciljem ponovnog uspostavljanja stabilnosti i mobilnosti kralježnice te jačanja mišića koji su na direktan ili indirektan način uključeni u održavanju stabilnosti kralježnice i okolnih struktura. Predstavljene su faze motornog učenja prema kojima je rađen program vježbanja. U početku se započinje s vježbama za transverzalni abdominalni mišić koji će početno dati stabilizaciju tijela za daljnje vježbanje. Vježbe za mišiće zdjelice su važne jer je potrebno dobiti neutralnu poziciju zdjelice. Vježbe se provode u ležećem, sjedećem ili stojećem položaju te se koriste pomagala kako bi se povećala nestabilnost podloge. Time se ujedno dobiva povećana aktivnost mišića i veća je efikasnost vježbanja što će dovesti do nestanka lumbalne nestabilnosti.