Kisik je nužan za život svake stanice i bez njega stanice propadaju. Čovjek može živjeti bez hrane desetak dana, ali stanice bez kisika propadaju već nakon pet do deset minuta. Sustav dišnih organa, apparatus respiratorius, ima temeljnu zadaću dovođenja izvanjskoga (atmosferskoga) zraka u pluća, gdje se u plućnim mjehurićima izmjenjuju plinovi (poglavito kisik i ugljični dioksid) između udahnuta zraka i krvi (izvanjsko disanje). Stoga dišni sustav dijelimo na provodne dišne putove i središnji dišni organ – pluća. Bolesti pluća s indikacijom za kirurški zahvat jesu plućne arteriovenske fistule, cistične bolesti pluća, bronhiektazije, kronična indurativna pneumonija, apsces pluća, tuberkuloza pluća, aspergilom pluća, ehinokokoza pluća, pneumotoraks kao i benigni, maligni te sekundarni tumori pluća.U dijagnostici respiratornog sustava najčešća je radiološka obrada. Svrha radiološkog pregleda jest otkriće bolesti, procjena njezine proširenosti, praćenje tijeka bolesti i uspjeha liječenja. Indikacije za plućne resekcije ovise o tome hoće li se resekcijom potpuno ukloniti ili bar u znatnijoj mjeri reducirati dokazani ili suspektni patološki proces i hoće li nakon toga bolesnikovo stanje biti poboljšano. Hoće li preostalo plućno tkivo biti sposobno ispuniti svoju fiziološku funkciju, potrebno za „normalni“ život. Hoće li ostali organi i sistemi (ponajprije cirkulatorni) podnijeti operativnu traumu i smanjenje operativne površine. Cilj postoperativnog monitoringa torakokirurškog pacijenta je prevencija, rana identifikacija i ranom tretmanu kardiopulmonalnih komplikacija. Zbog toga što se takvi događaji najčešće pojavljuju tijekom tri prva post operativna dana ovaj vremenski interval bi trebao biti period u kojem se provodi najintezivniji monitoring operiranog pacijenta. Dobar osjećaj za opservaciju, kompetentnost u interpretaciji kliničkih i laboratorijskih nalaza i iskustvo u superviziji kirurških pacijenata u postoperativnom toku su važni atributi koje medicinske sestre koje pruža postoperativnu njegu mora posjedovati.