Abstract | Rascjepi usne i nepca jedna su od najčešćih kongenitalnih i kraniofacijalnih malformacija. U narodu je za rascjep usne poznat naziv „zečja usna“,a za rascjep usne i nepca „vučje ždrijelo“. Rascjepi nastaju u prva tri mjeseca intrauterinog života kada ne dolazi do spajanja koštanih struktura koje tvore tvrdo nepce i bazu usne šupljine. Učestalost ove malformacije sa ili bez rascjepa nepca je 1,7 na 1000 novorođene djece u RH, no zbog različitih metoda dobivanja podataka, točnu incidenciju rascjepa teško je odrediti. Istraživanja ukazuju da je u RH veća pojavnost rascjepa kod dječaka u odnosu na djevojčice. Uzroci nastanka rascjepa su istraživani, no ne može se reći da je za nastanak odgovoran neki pojedinačni faktor. Čimbenici važni za nastanak rascjepa podijeljeni su na okolišne (vanjske) i genetičke čimbenike. Rascjepi mogu zahvatiti samo usnu ili nepce, ali se mogu javiti i kombinirano uz deformaciju nosa. Važno je da liječenje rascjepa započne na vrijeme jer je postupak liječenja dugotrajan, praktički do završetka djetetova rasta. Liječenju se pristupa multidisciplinarnim pristupom. Timski pristup liječenju najviše koristi djetetu s ovom malformacijom, a u njega su uključeni: neonatolog, maksilofacijalni kirurg, pedijatar, anesteziolog, ortodont, stomatolog, logoped, otorinolaringolog, socijalni radnik, psiholog te medicinske sestre uz maksimalnu suradnju roditelja. Liječenje je specifično jer se odnosi na izgled, govor, disanje, slušanje, žvakanje i gutanje djeteta. Vrlo je važno da se roditeljima pruži adekvatna psihosocijalna podrška te da ih se upozna sa postupcima liječenja. Veliku ulogu u tome imaju logoped, kirurg i medicinske sestre koji roditelje educiraju o pravilnom hranjenju te preduvjetima bitnim za početak kirurškog liječenja. Od osobite su važnosti ortodontsko pretkirurško i kirurško liječenje rascjepa jer se njima utječe na oblikovanje usne, nosa i nepca. Kirurgija liječenja rascjepa specifična je po tome što se konačni učinak liječenja vidi puno kasnije nakon zahvata. Djeca s rascjepima nerijetko imaju poteškoće sa sluhom i govorom,stoga je od velike važnosti uključiti otorinolaringologa i logopeda u tijek liječenja. Otorinolaringolog sudjeluje u postavljanju ventilacijskih cjevčica kod djece sa čestim upalama srednjeg uha kao posljedica disfunkcije Eustahijeve tube. Uloga logopeda je sudjelovanje u rehabilitaciji djeteta s rascjepom usne i nepca te pripremanje govornih organa za pravilan razvoj artikulacije glasova. Potpuno izlječenje djece s rascjepom podrazumijeva
oblikovanje usne i nepca, uspostavljanje normalne funkcije sluha, govora, zubnog statusa te cjelokupne psihosocijalne integracije, što je zasluga koordiniranog timskog liječenja. |