Zvanje, značaj, uloga i stručnost medicinskih sestara kroz povijest su prošli kroz raznovrsne promjene. Svaka promjena sa sobom je doprinijela razvoju sestrinstva, i to širim opsegom znanja, bogatijim iskustvom te većim kompetencijama medicinskih sestara. Svoj dug put razvoja do oblika u kojem postoji danas ukorak je išao s razvojem medicine, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, pritom zadržavši temeljna načela. Ozračje sveopće dostupnosti zdravstvene skrbi, koje je postojalo te i dalje postoji u Republici Hrvatskoj, dalo je širu perspektivu na značaj obrazovanja zdravstvenog kadra. Posljedično tome, osnivale su se škole za obrazovanje liječnika i medicinskih sestara. Počevši od bazičnih tečajeva za brigu i skrb o drugima, preko obrazovanja za bolničarke i patronažne sestre koje je trajalo do tri godine, školovanje medicinskih sestara kroz nekoliko desetljeća dostiže svoj suvremeni oblik, sa širokim opsegom teoretskog i praktičnog znanja koji se neupitno nastavlja širiti i bogatiti, a već sada obuhvaća više i visoko fakultetsko obrazovanje. Dvojba koja se proteže od osnutka modernog sestrinstva, dvojba sestrinstva kao profesije ili poziva, zaključena je međuovisnošću oba pojma. Naime, poziv sestrinstva temeljen je na unutarnjim porivima koji se mogu sažeti na jedno značenje, altruizam, no on bi bio nepotpun i nedovoljan bez jednakog poriva da se briga i skrb provedu na najbolji mogući način, a koji zahtijeva dugo i neprestano učenje i usavršavanje. Medicinska sestra pristupa svojoj struci vođena osobnim porivom da pruži pomoć drugima (emocionalno, fizički, edukacijom i sl.), i to provodeći zdravstvenu njegu i skrb profesionalno, strogo se pridržavajući zadanih protokola, čije je teoretsko i praktično znanje stekla kroz dugogodišnje obrazovanje. Stručnost koju suvremena medicinska sestra posjeduje i predstavlja naširoko je potrebna, pa tako i u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja (dalje u tekstu: HGSS). HGSS nevladina je organizacija volontera raznih struka i profesija koji provode niz aktivnosti koje uključuju prevenciju nesreća, pružanje prve pomoći te spašavanje na svim neurbanim područjima Hrvatske. Osnovana je 1950. godine te postigla hvalevrijedan uspjeh kroz mnogobrojne akcije spašavanja, a kao i sestrinstvo, ne bi postojala da gorske spašavatelje ne pokreće snažan poriv nesebičnog pružanja pomoći drugima. Gorskim spašavateljem postaje se nakon opsežne obuke čiji je temelj pružanje prve pomoći, a u kojem stručnost medicinske sestre dolazi do izražaja te proporcionalno tome i potražnja iste.