CPAP je terapijski postupak kojim se upotrebljava lagani pritisak zraka za vrijeme disanja te se na taj način olakšava disanje i osigurava udisanje veće količine zraka. Fiziološki efekti CPAP-a uključuju poboljšanje oksigenacije, održavanje plućnog volumena, smanjivanje otpora u gornjim dišnim putovima te spriječavanje opstruktivnih apnea. CPAP se prvi puta koristio kao metoda potpore pri disanju nedonoščadi 1971. godine. Najčešće vrijednosti CPAP-a su od 3-6 cm H2O, ali ponekad možemo koristiti i puno više vrijednosti, i do 20 cm H2O, uz adekvatnu cirkulatornu potporu. Primjena kontinuiranog tlaka, bez da je dijete intubirano, tijekom respiratornog ciklusa (nCPAP) može se postići pomoću nekoliko različitih tehnika u rasponu od jednostavnog sustava mjehurića (konvencionalni nCPAP) do sofisticiranih (modernih nCPAP) mehaničkih sustava. Pritisak nCPAP-a nastaje pomoću dva moguća mehanizma: promjenom brzine protoka ili pružanjem konstantnog protoka i promjenjivim pritiskom drugih mehanizama. Učinkovita upotreba nCPAP-a zahtijeva timski rad i iskustvo s odabranim uređajem, a zdravstvena njega djeteta na nCPAP-u je složenija od one djeteta na mehaničkoj ventilaciji. Prsni koš dojenčadi je mekan jer rebra još nisu okoštala. Postoje mnoga patološka stanja koja ometaju adekvatnu izmjenu plinova, pogotovo kod djece, stoga je potrebno primjeniti različita pomagala koja će to omogućiti. Jedno od njih je i nCPAP. Medicinska sestra u jedinicama intenzivnog liječenja je odgovorna za provođenje intervencija usmjerenih prema prevenciji širenja infekcija, praćenja stanja dišnog puta, održavanja i osiguranja hemodinamske stabilnosti novorođenčeta. Navedeni postupci su izrazito zahtjevni tako da medicinska sestra mora posjedovati veliku količinu stručnog znanja i vještina koja stječe kroz rad i kontinuirano stručno obrazovanje. Iznimno je važan multidisciplinarni i holistički pristup kako djetetu, tako i roditeljima.