Barrett-ov jednjak, nazvan prema engleskom kirurgu Barrettu koji ga je prvi opisao 1950. godine, razvija se u sklopu metaplazije, procesa kod kojeg dolazi do zamjene višeslojnog pločastog epitela metaplastičnim cilindričnim epitelom u tubularnom dijelu jednjaka. Metaplastična transformacija nastaje kao reakcija obrane jednjaka na produženo acidopeptično oštećenje uzrokovano GERB-om. Ostali čimbenici koji predisponiraju pojavi Barrett-ova jednjaka uključuju muški spol, stariju životu dob, loše prehrambene navike, višu incidenciju debljine, pušenje i konzumaciju alkohola. U vrijeme postavljanja dijagnoze Barrett-ova jednjaka, prosječna dob bolesnika obično je oko 55 godina. Dijagnoza Barrett-ova jednjaka postavlja se kombinacijom endoskopske slike cilindričnog epitela donjeg dijela jednjaka uz adekvatnu patohistološku potvrdu intestinalne metaplazije. Razvojem novih tehnologija razvile su se brojne endoskopske tehnike liječenja Barrett-ova jednjaka koje omogućuju bolji prikaz patoloških struktura gastrointestinalnog trakta. Endoskopske ablativne tehnike uključuju metode kojima se termički, fotokemijski ili radiofrekventnom energijom uništava sluznica Barrett-ova jednjaka. Radiofrekventna ablacija je minimalno invazivna ablacijska tehnika kojom se specijalnom elektrodom na endoskopu u oštećenu sluznicu jednjaka pušta radiofrekventna struja koja izaziva koagulaciju proteina i odumiranje (nekrozu) sluznice u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Radiofrekventna struja se isporučuje putem balon katetera za cirkumferentnu ablaciju (HALO 360) ili ablacijskih katetera (HALO 60, 90) za fokalnu ablaciju opremljenih posebnim elektrodama. Nakon ablativne terapije bolesnici moraju uzimati inhibitore protonske pumpe (IPP) koji svojim antisekretornim djelovanjem omogućuje cijeljenje sluznice jednjaka odnosno rast novog pločastog epitela.