Leukemija je bolest karakterizirana nekontroliranom proliferacijom leukocita i njihovih prastanica. Dolazi do maligne alteracije stanica mijelogenog ili limfogenog reda. Akutne leukemije su heterogena grupa klonskih bolesti matične hematopoezne stanice. Ako se bolest ne liječi, bolesnici umiru u roku od nekoliko mjeseci zbog insuficijencije hematopoeze. (14) Kronična leukemija pojavljuje se kada se stanice leukemije zaustave kasnije u svoj razvoju, leukemija napadne odrasle stanice. Broj nezrelih stanica, blasta, u kroničnim je leukemijama manji te ne zaustavlja razvoj i djelovanje ostalih krvnih stanica. Manja je mogućnost anemije, krvarenja i infekcije. Liječenje leukemija možemo podijeliti na tri faze: indukcijska faza, konsolidacijska faza i transplantacija matičnih stanica Primjenom visokih doza citostatika bolesnik ulazi u fazu pancitopenije. Postaje osjetljiv na mikrooranizme iz okoline, ali i s vlastitog tijela (koža, probavni organi). Da bi ga zaštitili bolesnik se smješta u jedinice protektivne izolacije. To je izolacija u kojoj bolesnika štitimo od vanjskog utjecaja. U mjere koje koristimo kod prevencije infekcija uključujemo: izolaciju bolesnika, opće mjere, selektivnu intestinalnu dekontaminaciju, primjenu antimikrobnih lijekova i sterilnu prehranu. Medicinska sestra će intenzivnim praćenjem izgleda kože i adekvatnom higijenom pomoći bolesniku da očuva integritet kože. Nakon transplantacije sluznica usne šupljine i sluznica crijeva će biti oštećeni pa će zadatak sestre biti povezan s prehranom i adekvatnom njegom sluznica. U dogovoru s liječnikom i primjena analgetika, spazmolitika i antibiotika. Pojava neutropenije kod bolesnika zahtjeva intenzivno mjerenje vitalnih funkcija i pravodobno reagiranjeu slučaju odstupanja od normalnih vrijednosti. Krvne pretrage kod bolesnika u protektivnoj izolaciji se određuju svakodnevno. Ukoliko je to potrebno bolesnik će dobiti transfuzijski pripravak koncentrata eritrocita ili koncentrata trombocita. Nakon transplantacije krvotvornih matičnih stanica da se ubrza oporavak bolesnik prima faktor stimulacije rasta granulocita (G-CSF). Tijekom boravka u protektivnoj izolaciji pratiti se mikrobiološki status bolesnika i to na način da mu se jednom tjedno uzimaju nadzorne kulture nosa i ždrijela stolice i urina. U slučaju febriliteta uzimaju se hemokulture. Mikrobiološki status će pomoći da se na vrijeme izolira uzročnik infekcije i prema mikrobiološkom nalazu odredi adekvatna antibiotska terapija. Za vrijeme svog boravka u protektivnoj izolaciji bolesnik će obaviti i razne dijagnostičke pretrage. Intervencije učinjene u svom radu medicinska sestra treba dokumentirati.