Abstract | Starenje obuhvaća veliki broj različitih promjena koje se stalno isprepliću kroz godine. Ne postoji samo jedna teorija starenje već se uvijek kombiniraju različite teorije. Starenje je tako podijeljeno na biološko, psihološko i sociološko, a promjene koje se događaju su psihičke i fizičke. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, starost se dijeli na raniju, srednju i duboku. Porastom životne dobi, već od tridesetih godina događaju se različite promjene u organizmu, promjene organskih sustava i organa, a rezultat su funkcijske promjene u starenju. Prije toga osoba se razvija kroz različite razvojne faze od kojih svaka ima svoje fizičke i psihičke specifičnosti koje određuju osobu za budućnost pa je tako razvoj čovjeka podijeljen na rano djetinjstvo, adolescenciju u koju spada pubertet, odraslo doba, srednju i kasnu zrelost i staračko doba. U tu svrhu razvila se gerontologija kao znanost koja proučava takve promjene kod starijih osoba, te socijalnu podršku koju dobivaju od ostalih. Sve ove promjene koje se događaju ne moraju nužno utjecati na normalan život, međutim to zavisi u kojoj je mjeri osoba zadovoljna sobom i svojim postignućima kroz sve faze života.
U starijoj dobi zadovoljstvo uvelike zavisi od socijalne podrške koju osoba dobiva od svojih formalnih izvora u koje spadaju razne institucije, društva i udruge koje joj omogućuju lagodan život, ali još više od neformalnih izvora u koje spadaju bračni partneri, obitelj, rodbina, prijatelji, susjedi, radni kolege i ostali. Svatko od njih ima različit doprinos u financijskom, emocionalnom i praktičnom smislu, a najveća se važnost svakako daje bračnom partneru. |