| Abstract | Parkinsonova bolest je progresivna, neurodegenerativna bolest središnjeg živčanog sustava, druga po učestalosti, odmah nakon Alzheimerove bolesti. Karakterizirana je širokom paletom motoričkih i nemotoričkih znakova, koji sveobuhvatno djeluju na oboljelu osobu, aktivnosti i kvalitetu svakodnevnog života. Bradikinezija, tremor, rigidnost i posturalna nestabilnost su glavne, kardinalne značajke ove bolesti, no u obzir se svakako trebaju uzeti ostali motorički i nemotorički znakovi. Spektar nemotoričkih simptoma obuhvaća neuropsihijatrijske, kognitivne promjene, promjene u senzorici i u radu autonomnog živčanog sustava, poremećaje spavanja i druge simptome. Dijagnoza se postavlja kliničkim ispitivanjem, te je liječenje Parkinsonove bolesti simptomatsko jer se progresija bolesti ne može zaustaviti ili usporiti.
U rehabilitaciji osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti bitnu ulogu ima i fizioterapija, kojoj je cilj održati maksimalnu razinu pokretljivosti i neovisnosti pacijenta u svakodnevnom životu. Fizioterapijskom procjenom, koja se sastoji od subjektivnog i objektivnog dijela, dolazimo do svih informacija koje su nam bitne u planiranju tretmana u rehabilitaciji. Nakon kvalitetne fizioterapijske procjene te analize podataka, u tretmanu pokušavamo primjenom raznih fizioterapijskih intervencija, poput PNF-a, funkcionalnog treninga, treninga balansa te treninga mišićne snage i jakosti, utjecati na pacijentove individualne poteškoće i potrebe. Tehnološki napreci su nam pružili i novije pristupe u rehabilitaciji, poput uporabe robotike u terapijske svrhe. Komplementarna i alternativna medicina se odnose na skupinu terapijskih postupaka te fizičkih aktivnosti koje nisu uključene u konvencionalni proces liječenja, no mogu poslužiti kao nadopuna liječenju te mogu imati razne povoljne učinke u rehabilitaciji osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti. Također, u rehabilitaciji oboljelih je izrazito važna timska suradnja raznih stručnjaka kako bi se oboljelima pružila kvalitetna i sveobuhvatna skrb. |
