Najjednostavnija i najčešće korištena definicija cerebralne paralize (CP) je definicija M. Baxa iz 1964. godine po kojoj cerebralna paraliza podrazumijeva skupinu poremećaja pokreta i položaja uzrokovanih razvojnim poremećajem ili oštećenjem nezrelog mozga. Kod djece s CP, procjenu obavlja niz stručnjaka, kao što su fizioterapeuti, radni terapeuti, logopedi te psiholozi. Prilikom procjene djece, vrlo je važno da je atmosfera ugodna i opuštena. U fizioterapiji postoje mnogi mjerni instrumenti te klasifikacijski sustavi za procjenu djece s CP. U radu su prikazani neki od njih. Fizioterapijska intervencija se provodi na temelju dobre i kvalitetne procjene. Ciljevi moraju biti realni i u skladu s djetetovim željama i mogućnostima. Dijete mora biti aktivni i motivirani sudionik procesa što će rezultirati optimalnom razinom funkcioniranja i boljom kvalitetom aktivnosti svakodnevnog života. Najčešće se provode sljedeće intervencije: neurorazvojni tretman prema Bobath konceptu, terapija prema Vojti, Halliwick koncept, terapija senzoričkom integracijom, hipoterapija te brojne dodatne terapijske metode. Cilj ovog rada je bio predočiti i objasniti pojam CP i osvijestiti čitateljima značaj fizioterapije u re/habilitaciji djece s CP. U radu su također prikazani glavni problemi i senzomotorički deficiti djece s CP s naglaskom na bilateralni spastični tip CP. Rad obuhvaća i moguće oblike procjene i fizioterapijske intervencije djece sa CP. U raduje također prikazan slučaja djevojčice stare 6 godina i 8.mj. koja ima spastični bilateralni oblik cerebralne paralize. U prikazu slučaja korišteni su podaci prikupljeni iz medicinske dokumentacije.Na temelju subjektivne i objektivne procjene postavljeni su terapijski ciljevi te je provedena fizioterapijska intervencija.