Abstract | Reumatoidni artritis je sistemna, upalna bolest vezivnog tkiva. Promjene se zbivaju na zglobovima ruku i nogu, gdje uzrokuju anatomska i funkcijska oštećenja, koja u velikoj mjeri onesposobljavaju bolesnika ne samo za rad već i aktivnosti svakodnevnog života i uzrokuju jedan od najtežih oblika lokomotorne invalidnosti. Primarni uzrok bolesti još nije poznat, no pretpostavlja se da infekcijski činitelji, autoimunost i genetika utječu na nastanak reumatoidnog artiritisa. Bolest se javlja između 20-45.godine života, iako se može javiti u djetinjstvu ili starosti, a tri puta češće pogađa žensku populaciju. Jedan od početnih simptoma bolesti je bol, koja se smanjuje nakon mirovanja, pa je većina ljudi zanemaruje. Od ostalih simptoma treba spomenuti: otečenost zglobova, jutarnja ukočenost, gubljenje teka itd... Bitno je svaki simptom shvatiti ozbiljno i što prije početi sa liječenjem. Dijagnostika se postavlja kliničkim pregledom, obiteljskom anamnezom, rendgenskim i krvnim pretragama. Liječenje osoba oboljelih od reumatoidnog artiritsa je simptomatsko, pa tako nastojimo smanjiti bol i očuvati funkciju zglobova. Središnje mjesto u liječenju zauzima kineziterapija. Terapijskim vježbama nastojimo održati ili povećati snagu mišića, povećati opseg pokreta i održavati mobilnost zglobova. Terapijske vježbe se kombiniraju sa raznim fizikalnim agensima radi olakšanja tegoba. Važna sastavnica u liječenju je uloga fizioterapeuta (edukacija bolesnika, oslobađanje boli, mobilizacija zglobova, prevencija atrofije i kontraktura). Ranom dijagnostikom bolesti i pravovremenim liječenjem možemo bitno smanjiti napredovanje bolesti i utjecati na kvalitetu bolesnikova života. Kroz ovaj završni rad nastojimo ukazati na važnosti uloge koje imaju terapijske vježbe u kombinaciji s fizikalnim postupcima u liječenju osoba oboljelih od reumatoidnog artritisa. |