Radiološka anatomija zglobova donjih udova, kao pojam, obuhvaća anatomiju struktura koje čine zglobove, te njihov prikaz koji dobijemo korištenjem radioloških dijagnostičkih metoda. Dijagnostičke metode koje koristimo kako bi prikazali zglobove donjih udova su: klasična radiografija, magnetska rezonancija (MR), kompjuterizirana tomografija (CT), ultrazvuk i artrografija. Uz poznavanje dijagnostičkih metoda te načina prikaza anatomskih struktura, izrazito je važno poznavanje anatomije. Anatomija zglobova donjih udova obuhvaća zglobove zdjeličnog obruča te zglobove nogu. Zglobovi nogu su: zglob kuka (art.coxae), zglob koljena (art.genus), spojevi kostiju potkoljenice te zglobovi stopala(artt.pedis). U spojeve zdjeličnog obruča spadaju zglob križne s bočnom kosti (art. sacroiliaca) preponsko sraštenje (symphysis pubica). U klasičnoj radiografiji zglobova donjih udova tražene dijelove tijela snimamo u dvije projekcije; AP (anterioposteriorna) te profilna projekcija. Te dvije projekcije su najčešće dovoljne da doktor radiologije vidi sve što mu je potrebno za dijagnozu, međutim nerijetko se koriste i dodatne (modificirane) snimke kako bismo bolje vidjeli pojedine strukture. Uz svaku snimku dužni smo pozicionirati oznake strane (D za desnu, L za lijevu) i koristiti se ALARA (As Low As Reasonably Achievable) principom. Prilikom snimanja CT-om , doze zračenja su veće, ali snimke su puno kvalitetnije i detaljnije, te smo u mogućnosti napraviti 3D rekonstrukciju snimanog dijela tijela. Magnetska rezonancija je metoda kojom se koristimo kako bi što bolje prikazali meke česti. MR uređaj ne proizvodi ionizirajuće zračenje, ali postoje apsolutne kontraindikacije za njegovo korištenje.