Abstract | Babinje ili puerperij pojam je kojim se označava period koji počinje završavanjem četvrtog porođajnog doba, a koji traje od šest do osam tjedana nakon porođaja. Tijekom tog razdoblja reproduktivni se sustav žene vraća u stanje prije trudnoće. Procesi specifični za razdoblje babinja jesu involucija, laktacija, uspostava ovarijske funkcije, kao i zacjeljivanje rana. Moguće komplikacije koje se mogu javiti tijekom puerperija variraju od nepravilnih krvarenja i niza infekcija (npr. urinoinfekcije, infekcije rana), do tromboza, tromboembolija i sepse. U razdoblju babinja žena prolazi kroz postporođajni oporavak, tijekom kojeg se mogu javiti i različiti oblici psihološke nepravilnosti kao što su postporođajna tuga, atipična depresija i postporođajna psihoza. Ključ pružanja odgovarajuće patronažne skrbi leži u pravovremenom i učinkovitom prepoznavanju specifičnih promjena u babinjača, kao i identifikaciji odstupanja od uobičajenog stupnja kako fizioloških, tako i psihoemotivnih promjena. Važno je istaknuti i kako se velik broj žena, posebno prvorotkinja, suočava s izazovima laktacije i dojenja, a majkama je važno ukazati na to da je dojenje prirodan proces i da većina poteškoća vezanih uz dojenje ne zahtijeva medicinske postupke. Uz savjete i edukaciju koju pruža patronažna sestra, grupe za potporu dojenja mogu biti velika potpora i pomoć majkama bez iskustva te svim drugim majkama koje traže pomoć. Što se patronažne skrbi tiče, patronažna zdravstvena zaštita je preventivna, edukativna i medicinsko-socijalna djelatnost koja ima zadaću pružanja pomoći u zadovoljavanju osnovnih ljudskih i životnih potreba. Kada se razmatra uloga suvremene medicinske sestre u babinju i samoj trudnoći, važno je na umu imati činjenicu da se briga o ženama i njihovim obiteljima realizira istovremeno sa značajnim fiziološkim i psihološkim promjenama. Postoje različite politike i postupci pružanja sigurne i kompetentne skrbi za ženu i njenu obitelj tijekom i nakon trudnoće, a medicinske sestre trebaju slijediti smjernice i primjere najbolje prakse. Pri tome valja na umu imati imperativ kulturno osjetljive skrbi i pravovremenog i učinkovitog odgovora na izazove brige o ženama koje imaju ili su upravo završile visokorizičnu trudnoću uz složene etičke implikacije koje djelatnost donosi. |