Abstract | Djeca rođena prije termina, od 22. do 37. tjedna gestacije, u mnogo čemu zaostaju za
djecom rođenom u terminu. Njihov organizam nije dovoljno razvijen kako bi podnio uvjete
izvan maternice. Dijete rođeno prije termina se razlikuje po izgledu od djece rođenih u
terminu, jer nije u potpunosti razvilo sve sustave, što rezultira rizikom za nastanak raznih
zdravstvenih problema. Što je dijete ranije rođeno veći je rizik od nastanka komplikacija, stoga
nedonošče odmah nakon poroda zahtijeva intenzivnu njegu i liječenje. Dijete se stavlja u
inkubator kako bi mu se omogućio nesmetan rast i razvoj u uvjetima što sličnijim onima unutar
maternice. Fizioterapija nedonoščadi započinje već u jedinici intenzivnog liječenja. Provode se
postupci koji stimuliraju normalan neuromotorni razvoj i respiratorna terapija kako bi olakšala
djetetu samostalno disanje te spriječila i umanjila respiratorne komplikacije. Nakon izlaska iz
jedinice intenzivnog liječenja fizioterapija se nastavlja u obliku raznih postupaka procjene
novorođenčeta i rane intervencije. Cilj procjene je uvid u poteškoće djeteta, kako bi se
postavili primjereni ciljevi i odabrali odgovarajući postupci intervencije. Procjena se sastoji od
subjektivnog dijela u kojem se prikupljaju podaci o novorođenčetu i objektivnog dijela u kojem
se provodi opservacija i pregled djeteta te se izvode testovi. Neki od testova procjene koji se
izvode su: kineziološka dijagnostika po Vojti, procjena spontanih pokreta, Premie Neuro, Test
of Infant Motor Performance, Gross Motor Function Measure, Bayley Infant
Neurodevelopmental Scale i Alberta Infant Motor Scale. Nakon izlaska nedonoščeta iz bolnice
fizioterapijska intervencija se nastavlja s ciljem poticanja zdravlja djeteta, minimiziranja
razvojnog kašnjenja, liječenja postojećih teškoća, sprječavanja funkcionalnog pogoršanja i
promicanja interakcije roditelja i djeteta. Neki od intervencijskih metoda su Vojta
neurorazvojni koncept, neurorazvojni tretman po Bobathu te postupci pozicioniranja i
ponašanja s djetetom, terapija senzoričke integracije i terapija hranjenja. Veliku ulogu imaju
roditelji u poticanju neuromotornog razvoja djeteta, jer dijete s njima provodi najviše
vremena, stoga je važna edukacija roditelja o postupanju s djetetom |