Bol je individualno iskustvo koje može biti indikator oštećenja tkiva, no može se pojaviti i ako nema znakova koji upućuju na oštećenje tkiva i jedan je od razloga javljanju zdravstvenom djelatniku. Bol se klasificira prema trajanju, jakosti, kvaliteti, patofiziološkim promjenama i određenom uzroku. Klasifikacija bolnog podražaja dijeli se na nekoliko načina. Prvi način je prema dužini trajanja te se dijeli na akutnu i kroničnu bol, drugi način podjele je prema mehanizmu nastanka na organsku i psihogenu, a treći prema uzroku nastanka na neuropatsku i nocicepcijsku. Dok četvrti uzrok se smatra prema mjestu nastanka pri čemu se dijeli na viscelarnu, parijetalnu i odraženu bol. Prema anatomiji i neurofiziologiji prijenos boli omogućuju četiri podražaja a to su: transdukcija, transmisija, modulacija i percepcija. Prilikom subjektivne fizioterapijske procjene pacijent određuje intenzitet boli i simptome koji ograničavaju kretanje ili funkcioniranje u svakidnevnim poslovnim i rekreativnim aktivnostima. Pacijent lokalizaciju boli prikazuje na karti tijela, izražava pomoću vizualne analogne skale i raznih upitnika. U objektivni pregled spadaju podaci koji se dobiju promatranjem pacijenta. Sastoji se od tri elementa, a to su: opservacija, palpacija, te primjene specifičnim mjernih postupaka i testova. Liječenje mišićno-koštane boli u pravilu je kombinacija farmakološkog i nefarmakološkog pristupa. Terapijske vježbe i primjena fizikalnih čimbenika u okviru fizioterapijske intervencije efikasno smanjuju bol i poboljšavaju fizičko a i psihičko funkcioniranje pacijenata. Terapijske vježbe glavna su sastavnica fizioterapijske intervencije. Koncepti terapijskih vježbi osim na smanjenje boli imaju učinka i na kardiovaskularni, respiratorni i neurološki sustav, osim što se odnose na oštećenja mišićno-koštanog sustava. Uz terapijske vježbe primjenjuju se i različiti oblici fizikalnih agensa i elektroterapijskih postupaka.