Sindrom piriformnog mišića živčano-mišićni je poremećaj uzrokovan kompresijom n. ischiadicusa u infrapiriformnom kanalu i karakteriziran je povremenim bolovima nalik ishijalgiji, mravinjanju i hipostezijama u glutealnoj regiji duž inervacijskog područja n. ischiadicusa. Postoje dva tipa sindroma piriformnog mišića. Prvi tip je primarni sindrom piriformnog mišića i uzrokovan je anatomskim varijacijama piriformnog mišića i/ili n. ischiadicusa, a drugi tip sindroma, sekundarni sindrom piriformnog mišića, uzrok je u 50% slučaja i on je rezultat makrotrauma, mikrotrauma ili ishemije. Sindrom piriformnog mišića može zahvatiti i mlađu populaciju, a najčešće se javlja tijekom četvrtog i petog desetljeća života i zahvaća pojedince svih razina tjelesne aktivnosti i zanimanja. Terapija sindroma piriformnog mišića može biti konzervativna i operativna. Konzervativna terapija uključuje fizikalnu terapiju, modifikaciju aktivnosti te medikamentoznu terapiju kao minimalnoinvazivnu metodu. Operativno liječenje indicirano je ukoliko konzervativne metode ne uspiju smanjiti ili potpuno ukloniti bol, a ona počne ometati aktivnosti svakodnevnog života. Fizioterapija u liječenju sindroma piriformnog mišića ima bitnu ulogu poradi svoje učinkovitosti u oko 80% pacijenata s pravodobno postavljenom dijagnozom. Literatura kao najčešće i najučinkovitije izbore fizioterapije u liječenju sindroma piriformnog mišića navodi terapijske vježbe povećanja mišićne duljine i terapijske vježbe snaženja mišića. Naglasak je na terapijskim vježbama povećanja mišićne duljine piriformnog mišića. Premisa temeljena na izboru ovog pristupa je da je piriformni mišić koji je skraćen ili u spazmu odgovoran za kompresiju n. ischiadicusa, a terapijske vježbe povećanja mišićne duljine opuštaju mišić. Nadalje, terapijske vježbe snaženja muskulature kuka preporučene su kako bi se ispravile eventualne neadekvatne biomehaničke i funkcionalne adaptacije, kao i ne bi li se smanjilo opterećenje na piriformni mišić koje može uzrokovati kompresiju živca. Primjena ostalih fizioterapijskih postupaka u liječenju sindroma piriformnog mišića poput postizometrijske relaksacije, dry needlinga, kinesio tapinga, primjene fizikalnih agensa mogu se koristiti jer potpomažu analgeziju i proces cijeljenja te se koriste u svrhu kraćeg trajanja rehabilitacije i bržeg povratka pacijenta svojim svakodnevnim aktivnostima.