Izraz manualna terapija odnosi se na liječenje ili cijeljenje koji dolazi od grčke riječi therapeia i latinske riječi manus što znači šaka. The American Physical Therapy Association (APTA) definira manualne terapije kao vješti pokreti rukama za poboljšanje elastičnosti tkiva, povećanje opsega pokreta, poboljšanje relaksacije, mobilizacije i manipulacije mekih tkiva i zglobova, kontrolu boli, smanjenje otjecanja mekog tkiva, upalu ili funkcionalno ograničenje. Za razvoj su odgovorni Per Henrik Ling, Freddy M. Kaltenborn, James Cyriax koji razvijaju svoje koncepte i principe primjene manualne terapije. Ledermanov trodimenzionalni pristup manualnoj terapiji bi trebao biti kostur tj. baza primjene manualnih tehnika kako bi se pacijenta gledalo kao jednom cjelinom a ne samo dijagnozom. Šaka je vrlo kompleksan dio ljudskog tijela i odgovorna je za najviše funkcija koje omogućuju što lakše obavljanje svakodnevnih aktivnosti i obaveza. Stoga svaka ozljeda, operacija, neuropatije kao što su fraktura distalnog dijela radiusa i sindrom karpalnog kanala dovode osobu u nezgodan položaj jer je otežano obavljanje funkcija svakodnevnog života. Frakture distalnog dijela radiusa se dijele na Collesov prijelom ili fractura radii loco tipico na 2,5 cm proksimalno od ručnog zgloba i mehanizam ozljede je pad na ispruženu šaku, te Smithov prijelom isto udaljen 2,5 cm proksimalno no mehanizam ozljede je pad na flektiranu šaku. Sindrom karpalnog kanala je najčešći kanalikularni sindrom u čovjeka kod kojeg dolazi do kompresije n. medianusa u karpalnom kanalu između ligamenata i tetiva fleksora prstiju. U fizioterapijskoj procjeni uzima se anamneza pacijenta te se nakon toga fokusira se na zahvaćeni dio. Prvo se uzimaju opći podaci, zatim procjena boli, opsega pokreta, mišićne snage te na kraju se provode specifični testovi i ispunjavaju upitnici o svakodnevnom funkcioniranju. Specifični testovi koji se primjenjuju nakon fraktura radisua i kod sinroma karpalnog kanala su: Sitting hands press test, Watson (scaphoid shift) test, Carpal compression test, Phalen (wrist flexion) test, Reverse Phalen (prayer) test, Tinel sign test. U fizioterapijskoj intervenciji za povećanje pokretljivosti i smanjenje boli koristi se pasivna mobilizacija translatornim pokretima između zglobnih tijela ili pasivnom mobilizacijom kroz osteokinematski pokret. Manualne mekotkivne tehnike poput manualne masaže, funkcijske masaže ili frikcijske masaže koriste se u cilju poboljšanja mobilnosti i opuštanja mekih tkiva kako bi mobilizacija samog zgloba bila što lakša bez dodatnih ograničenja. Frikcijska masaža po Cyriaxu koristi se kod ozljeda ligamenata, tetive ili mišića da se spriječi stvaranje adhezija oko ožiljkastog tkiva kako bi se osigurala mobilnost mekih tkiva i da se izazove sekundarna upala koja će poboljšati cijeljenje tkiva i ujedno ukloniti Lewisove P stanice i smanjiti bol. U novije vrijeme primjenjuju se i muscle energy techniques (MET) u obliku autogene i recipročne inhibicije. Autogena inhibicija je posljedica istezanja iste skupine mišića koja je bila pod submaksimalnom kontrakcijom. Recipročna inhibicija je posljedica submaksimalne kontrakcije agonista slijedi istezanje i inhibicija antagonista. Mekotkivne tehnike klizanja tetiva i živaca koriste se u intervenciji kod sindroma karpalnog kanala i imaju značajnu ulogu u smanjenju broja operativnih zahvata. Za potpunu fizioterapijsku intervenciju uz manualnu terapiju moraju se provoditi i terapijske vježbe, te funkcionalni oblici aktivnosti, te proprioceptivne vježbe kako bi se pacijent što prije reintegrirao u socijalni život i vratio na posao, hobi te sport.