Transplantacija srca danas je općeprihvaćena kirurška metoda kojom se liječe bolesnici s terminalnim stadijem srčane bolesti kojima je očekivano trajanje života kraće od godinu dana. Prema najnovijim podacima Međunarodnog udruženja za transplantaciju srca i pluća, jednogodišnje preživljavanje nakon transplantacije srca iznosi 81%, petogodišnje 68%, a desetogodišnje 50% Cilj same transplantacije je produžiti životni vijek bolesnika, te mu omogućiti uspostavljanje normalnog života s njegovim svakodnevnim aktivnostima. Jedan od uvjeta za dobru transplantaciju je perioperativna priprema koja od sestre zahtjeva korektan prijem gdje se podrazumijeva priprema prostora, potrebne aparature i samoga osoblja. Nakon završetka operacijskog zahvata, bolesnik se zaprima u jedinicu intenzivnog liječenja u posebnu prostoriju koja se temeljito dezinficira (BOX). U JIL-u se bolesnik pomno promatra i prati se njegov oporavak. Prije samog dolaska bolesnika iz operacijske dvorane anesteziološki tehničar obavještava medicinsku sestru o intraoperacijskom tijeku, vrsti i lokaciji intravaskularnih katetera kao i o lokaciji drenova te o mogućim komplikacijama. Dobrom edukacijom zdravstvenog osoblja i pridržavanjem svih naputaka Referentnog centra za bolničke infekcije smanjuje se broj incidencija infekcija u ranom poslijeoperacijskom tijeku. Ovo se posebno odnosi na medicinske sestre jer su upravo one te koje prve trebaju prepoznati sve promjene na pacijentu kako bi ih mogle odgovarajuće tretirati. Osim što se od njih traži veliko znanje u tom području, njihov zadatak je i biti podrška pacijentu i njegovoj obitelji, te biti uz njih kroz cijeli ovaj proces.