Minimalno invazivne tehnike u urologiji danas su široko prihvaćene te su postale stalna klinička praksa. Ovim se pristupima postiže jednaka učinkovitost kao i otvorenim kirurškim zahvatima, no uz znatno smanjenje boli i trajanja oporavka. Cilj ovoga rada je prikazati trenutnu uobičajenu praksu u upotrebi minimalno invazivnih tehnika u urologiji. Prikaz je podijeljen prema tehničkom pristupu: postupci kroz prirodne otvore, tj. transuretralni postupci, perkutani zahvati i laparoskopska kirurgija, a uz svaku tehniku spomenute su uobičajene operativne indikacije. Urolozi prednjače u primjeni minimalno invazivnih zahvata. Iako se minimalno invazivna kirurgija razvija od 19. stoljeća, u posljednjim je desetljećima postignut najveći napredak. Danas je moguće putem minimalno invazivnih tehnika izvesti gotovo svaki kirurški zahvat u urologiji. Daljnji razvoj i napredak dovest će do novih, još manje invazivnih pristupa. U urologiji se za potrebe dijagnostike i operativnog liječenja koriste gotovo sve minimalno invazivne metode. Tako se za liječenje urolitijaze koristi neinvazivna metoda razbijanja kamenaca pod nazivom ESWL (eng., Extracorporal Shock Wave Lithotripsy, izvantjelesno udarno-valna litotripsija), a endoskopska i laparoskopska tehnika predstavljaju općeprihvaćene terapijske metode. Osim stručnog medicinskog djela o endoskopiji u urologiji, ovaj je rad zamišljen kao prikaz kompetencija prvostupnika/ica u provođenju i asistenciji endoskopskih procedura u urologiji te provođenje zdravstvene njege kod pacijenata koji su podvrgnuti različitim endoskopskim zahvatima