Kronična bolest djeteta značajan je izvor stresa za roditelje i cijelu obitelj. Uz uobičajene izazove koje roditeljstvo donosi, oni se moraju nositi i s poteškoćama koje mogu proizaći iz djetetova oboljenja, liječenja te rehabilitacije. Ovo istraživanje je provedeno s ciljem provjere depresivnosti i anksioznosti te stupnja psihološke podrške koju primaju roditelji kronično oboljele djece. U ispitivanju je sudjelovalo 30 roditelja djece s dijagnozama cerebralna paraliza (11) i hiperaktivni poremećaj (19) od toga 20 žena i 10 muškaraca. Primijenjeni su HADS skala (Hospital Anxiety and Depression Scale) za procjenu anksioznosti i depresije, te modificirani upitnik za ispitivanje psihološke podrške. Dobiveni rezultati su pokazali kako su u prosjeku roditelji kronično bolesne djece umjereno anksiozni i depresivni pri čemu nisu dobivene razlike između majki i očeva. Zaposleni roditelji izvještavaju o višim stupnjevima i anksioznosti i depresije. Roditelji su u prosjeku dobivali dovoljno informacija o bolesti i liječenju te su imali relativno dobru psihološku podršku od strane zdravstvenih djelatnika. Najviše o svojim problemima razgovaraju s bračnim partnerom i prijateljima. Možemo zaključiti kako je psihološka podrška koju roditelji dobivaju za vrijeme rehabilitacije relativno dobra, no s obzirom da neki roditelji imaju povišene rezultate na primjenjenim skalama to upućuje da postoji potreba za identifikacijom onih pacijenata koji ipak imaju potrebu za stručnom podrškom.