| Abstract | Karcinom želuca zauzima drugo mjesto uzroka smrti od malignih bolesti, ponajprije jer se dijagnosticira u podmuklom stadiju bolesti, zbog netipične kliničke slike. Dva puta je češći kod muške populacije, između 50 i 80 godina. Maligne bolesti karakterizira nekontroliran rast i dioba stanica. Kod osobe i obitelji ostavljaju duboke psihičke, emocionalne i ekonomske posljedice. Kod takvih teških stanja osoba pada u depresivno raspoloženje i odustaje od života, u tim situacija skrb sestre za takvog pacijenta prelazi od fizičke na psihološku pomoć. Način na koji sestra verbalno i neverbalno komunicira s obitelji i bolesnikom je izrazito bitna stavka skrbi za takvog pacijenta.
Etiologija nastanka karcinoma želuca nije skroz razjašnjena, a osim prehrane odnosno okolišnih faktora i faktora gena, dokazalo se da infektivni agensi imaju etiološku ulogu u nastanku bolesti, ponajprije infekcija bakterijom Helicobacter pylori. Prevencija igra bitnu ulogu kojom se može spriječiti nastanak bolesti, a dijeli se na primarnu i sekundarnu. Prognoza bolesti ukoliko se otkrije u stadiju kada karcinom nije probio sluznicu želuca je 85%, za razliku od bolesti u podmuklom stadiju, gdje prognoza pada na manje od 35% petogodišnjeg preživljenja. Klinička slika je netipična, a pojava prvih simptoma može biti uvjetovana metastazama.
Dijagnostičkih postupci kojima se može otkriti bolest su u prvom redu anamneza i fizikalni pregled, pretrage Barijevim kontrastom, CT i UZV, laparatomija, karcinoembiogeni antigen koji povišen ukazuje na karcinom želuca te najsigurniji postupak ezofagogastroduodenoskopija s biopsijom i citološkom analizom. Terapija bolesti sastoji se od četiri metode. Farmakološke i nefarmakološke metode, zračenje te kirurški metode kojima se bolest jedino može izliječiti
Sestrinska uloga osim pružanja fizičke pomoći i edukacije je posebno usmjerena na komunikaciju i psihološku pomoći. Psihološka pomoć uključuje pomoć bolesniku da izrazi svoje strahove, da donese hrabre odluke vezane za liječenje, emocionalnu podršku, te prepoznavanje obrambenih mehanizma koji se javljaju kod bolesnika i obitelji. Medicinska sestra je osoba koja je neprestano uz bolesnika, bez obzira da li je ishod bolesti povoljan ili nepovoljan. Također je važno da bolesnik sudjeluje u planiranju zdravstvene njege i u samozbrinjavanju, gdje će u dogovoru s njim sestra planirati ciljeve, intervencije i izraditi plan zdravstvene njege. U radu će biti opisani problemi sa kojima se suočava bolesnik koji boluje od maligne bolesti, kroz sestrinske dijagnoze i intervencije. |
